Roman “Sahib” nastao je na temelju Pisama Georgeu koja je, u nastavcima, prvobitno objavljivala Slobodna Bosna.
“Sahib” je pisan u epistolarnoj formi, a radnja romana je smještena u postratni period Sarajeva, iz kojeg Sahib, britanski diplomata, svakodnevno piše svom ljubavniku Džordžu. U tim pismima, protkanim snažnom ironijom i humorom, čitamo o stvarnosti u kojoj živimo – rasulu koje je donijelo novo doba kapitalizma, i svemu onome što ostaje nakon socijalizma.
Džoi,
Hoćeš da ti objasnim šta znači čudna mješavina intelektualaca, piljara i šibicara?
Prvo intelektualac: kod nas je intelektualac onaj koji pametno govori.
Ovdje je mudar onaj koji pametno ćuti. Kod nas cmizdre kad se napiju, ovdje cmizdre dok se ne napiju.
Dakle, ako intelektualcu oduzmeš malo obrazovanja i dodaš malo inteligencije, dobiješ piljara. To je čovjek koji se trudi da izgleda pošteno, a živi od prevare. Sad obrni stvar: onaj ko izgleda kao lopov a živi od onoga što ti pošteno ukrade, to je šibicar.
E, mješavina svega toga su ti lokalni političari.
Na njihovo ranije robijanje birači gledaju kao na stručno usavršavanje. Ako dva kandidata za neku funkciju imaju sve uslove jednake, izabraće onog koji je bio u zatvoru. To im je valjda ostalo od Tita, da vjeruju ljudima koji se školuju na robiji.
Zatvori se kao vid obrazovanja ovdje cijene mnogo više nego fakultet.
Nije se jednom desilo da u zatvor uđe lopov, a iz zatvora izađe politički zatvorenik.