Kao da je cijeli izliven od betona, imao je utisak Veličković, dok je brodica bokom pristajala uz mol uvale Mala teltina. Ovo je mali korak za literaturu ali veliki za turizam, dodao je glasno, spuštajući stopala u isusovkama na tlo Golog otoka. Gvalju u prsima jeftini cinizam nije impresionirao. Mala grupa odabranih književnika predvođena starim vodičem odlučno je ušetala u zaglušujuće cvrčanje. Meka modrina mamila je na skok. Veličković je, međutim, napravio turban od peškira za plažu i s rukama u džepovima bermuda okrenuo leđa moru. Nije ga pretjerano zanimao istorijat logora, ni statistika, ni sva ona opšta mjesta o najružnijem licu njegove bivše domovine. Sjetio se priče o tome odakle borovi na školjima (iz sjemenki koje ptice iseravaju) i odlučio da će njegov naručeni esej o Golom otoku biti začinjen takvim vinjetama. A onda je iz četine izronila kamena ruina i glas bivšeg kažnjenika zaglušio je cvrčke. Ovdje je bila komanda i tu smo dovođeni na razgovore s isljednikom…
… Nastavi čitati