O predstavi Balkanski špijun Dušana Kovačevića u Narodnom pozorištu Sarajevo
Narodno pozorište u Sarajevu odlučilo je da pokaže zube krizi. Publika će gledati umjesto Labudovog jezera balerine na štangi i striptiz, umjesto Bramsa filharmonija će svirati muzičke podloge za karaoke, umjesto operskih arija publika će slušati takmičare u programu Ja imam talent. To će se naime sigurno desiti ako se gledateljstvu s ove scene nastavi podilaziti kursadžijsko-audicijskom poetikom. Ta poetika, razvijana šezdesetih i sedamdesetih na izviđačkim logorovanjima i radnim akcijama obraća se publici s ciljem da je zabavi i nasmijava izvodeći pred njom neku šegu. Prepoznatljivi postupci izvođenja šege su kreveljenje, vulgarne dosjetke, klovnovsko cirkusijanje, namigivanje publici i igranje na stereotipe.
