Bosanskohercegovački pisac i univerzitetski nastavnik
O nepravdi koja ponekad oblači šarene karnevalske haljine
Iz zbirke priča Đavo u Sarajevu
Ide gluhonijem čovjek ulicom, i svađa se sam sa sobom.
Ko je on? Kako se može svađati bez glasa? Zašto ulicom?
(Oprezno sa prvom rečenicom! Ako je dosadna, čitalac može preskočiti sve rečenice poslije nje, ali ako pruža lažna obećanja, ili budi pogrešna pitanja, preskočiće i sve vaše sljedeće priče.)
Dobro mi je u mojim knjigama, nemoj me tražiti izvan njih
Odlomak iz romana Vremenska petlja
Pisac: Ja znam da si ti zaljubljena u mene. Već neko vrijeme. Drugi to ne vide, jer si ti mudrica, ali ja osjećam. I lijepo mi je. Uživam. I stidim se. Jer sam te ohrabrio i zaveo. Ali nisam lagao. I ja sam zaljubljen u tebe. Zamišljam da putujemo zajedno, da živimo zajedno, da se budim pored tebe, i da te gledam dok spavaš, i da te ljubim dok se budiš.
… Nastavi čitati
Odlomak iz romana Sahib
Roman Sahib nastao je na temelju Pisama Georgeu koja je, u nastavcima, prvobitno objavljivala Slobodna Bosna.
Sahib je pisan u epistolarnoj formi, a radnja romana je smještena u postratni period Sarajeva, iz kojeg Sahib, britanski diplomata, svakodnevno piše svom ljubavniku Džordžu. U tim pismima, protkanim snažnom ironijom i humorom, čitamo o stvarnosti u kojoj živimo – rasulu koje je donijelo novo doba kapitalizma, i svemu onome što ostaje nakon socijalizma.
Dragi Džordž,
Najzad, Sarajevo!
Okruženo je planinama u kojima ima još mnogo aktivnih minskih polja. Tako mi je rekao vozač koji me dočekao na aerodromu.
Na njegovoj ID kartici pročitao sam ime – Sakib.
Po zanimanju je profesor, ali pošto dobro govori engleski više mu se isplati da radi kao vozač nego kao predavač. Prilično je zgodan. Ima lijepe ruke i nokte. Košulja mu je čista, nije vlažna ispod pazuha, i sasvim pristojno miriši. Ni traga bijelom luku, na koji me Vilbi upozorio.
(Zapravo, lokalno stanovništvo se spolja i iz daljine, kad se gledaju iz auta, nipočemu ne razlikuje od nas. Jedina razlika koju sam zapazio jeste da svi i svuda puše.)
Lepa para i gvozdena vrata otvara.
Odlomak iz romana Konačari
Radnja Konačara prati djevojčicu Maju i njenu porodicu skrivenu u prostoru Muzeja, njihov život koji je obilježen ratom i svim onim što on nosi sa sobom: tegobom, bolom, apsurdom.
Riječ je o antiratnom romanu pisanom, i objavljenom tokom opsade Sarajeva (april, 1995), čija je poetika – poetika svjedočenja. Roman je pisan u formi dnevničkih zapisa djevojčice Maje, što pojačava emotivni učinak i autentičnost prikaza ratne svakodnevnice.
Lepa para i gvozdena vrata otvara. Julio bi, sa svojim vezama i poznanstvima, mogao zaustaviti rat. Samo kad bi izašao iz grada.
Ovde, u Muzeju, ima i nakita, i starog novca, i poštanskih maraka, i slika, i starog oružja, svega… (Julio nudi Brkića polovnom kutijom cigareta.)
Ne misli on da opljačka Muzej, bože sačuvaj, uzeo bi samo nešto malo. Rat je, ne bi niko ni primetio. Pala granata…
Ne može. Dok je Brkić čuvar.
Ja sam ciganske vatre gledao sa prozora,
ona je oko njih igrala.
Dao bih hiljadu maraka. Dvije. Da nekome ispričam kako je sve bilo, i da on napiše priču. I da se objavi. Da joj pošaljem. Neka čita, kad neće da sluša. Ja je nazovem, ona spusti slušalicu. Čim ja kažem dva, pet, osamnaest, ona prekine vezu. Svaki dan je zovem. Svaki dan otkad sam se vratio. Da sam Ciganin, pa da i nju uzmem.
… Nastavi čitati
Prije zore rodi se pisac ove priče i kao svi pisci postane podijeljena ličnost.
A ovu priču napiše neko drugi.
Priča iz istoimene zbirke priča “Đavo u Sarajevu”
Bio jedan carević pa se u njega zaljube dvije sestre princeze. Starija uzme da otruje mlađu, ali se prevari pa sama otrov popije i u mukama umre, a đavo joj potom dušu sakrije u zmijino jaje. Prođe neko vrijeme, zmija šest košulja promijeni i u sedmoj, crnoj i srebrnoj, u carski vrt dođe i caricu svoju mlađu sestricu pored prstena ugrize. Sluge skoče da zmiju ubiju, ali je ne stignu, i ko zna koliko bi košulja još promijenila da ne padne na nju jednog dana drvo jorgovana i ne razmaže joj šaru na leđima.
… Nastavi čitatiU drugim okolnostima moglo bi se reći da je imao sreće. Eksplozija, izazvana bombom u avionu, udarom meteorita, pogotkom rakete vođene sa zemlje, ili nešto četvrto, što bolesni um još nije smislio, većinu putnika usmrtila prije nego su išta shvatili. On, evo, privezan za svoje mesto, 13D, leti uvis.
Da nije u šoku, bilo bi mu hladno, na toj visini. Dok još nisu poleteli, stjuardesa je opisala postupke u slučaju prinudnog sletanja, pokazala je odakle iskaču maske s kiseonikom i kako se stavljaju, gde se nalazi pojas za spasavanje i kako se koristi. Nije spomenula da svako sedište ima padobran, a to bi u ovom slučaju jedino bilo od pomoći.
… Nastavi čitati(Povodom dana poezije, 21. marta 2009, za internet portal DW)
Generacija đaka iz učionica s Titovom slikom iznad školske ploče ne pamte Svjetski dan poezije. Pamte da je bilo manje stranka nego danas, ali da je poezije bilo više; u školama su postojale literarne sekcije, književna omladina je izdavala časopise, pjesničke večeri imale su vjernu i mnogobrojnu publiku. UNESCO se brinuo za Plitvice i Postojnu, i nikome nije padalo na pamet da bi i poeziju trebalo zaštititi poput tigrova i pandi.
… Nastavi čitatiPUBERTETSKI ANTIBONTON
KOD ZUBARA
Pošto zubar mora da zna sve o tvojim zubima, pa između ostalog i kakvu hranu žvaču, kidaju, drobe, krckaju, melju ili meljaju, nekoliko dana prije zakazanog termina prestani pra- ti zube da bi zubni ljekar imao što više materijala za analizu. Prije samog pregleda, pošto nećeš moći jesti dva sata poslije, dobro jedi. Najbolje deset ćevapa s dosta luka.
… Nastavi čitatiČetvrta od pet razglednica iz New Yorka, 2008.
Dragi Uredniče,
Panorama New Yorka noću nije u standardnoj ponudi lovcima na gradske atrakcije. Terasa s koje je moguć ovakav pogled ukotvila se na desnoj obali Hudsona i na nju ne možeš nabasati cikcakajući po Manhattanu. Moraš imati sreću da te neki insajder strpa u kola i proveze kroz jedan od nekoliko tunela ispod rijeke.… Nastavi čitati
