Kategorija: Kolumne

Sarajevo film fasada

Kolumne

Sarajevo film fasada

Sarajevo, grad na margini crvenog tepiha, dobilo je, dakle, još jednu filmsku ložu, leđima okrenutu ekranu – departman Imperijal.

Ovih dana, nekako uz SFF, osvanulo je na Titovoj ulici obnovljeno pročelje nekadašnjeg kina Imperijal (Romanija). Ulaz je imobiliziran i pretvoren u kafansku nišu, sa sećijom i par stolova s pikslama.

Tako se pred Sarajlije dokotrljao još jedan kamen iz odrona zvanog festivalska kultura.

Kino Sutjeska je ruševina iz koje već petnaest godina memla vuče prolaznike za nogavice. Kino Radnik je pretvoreno u magacin. Kino Kumrovac je srušeno da bi umjesto njega iznikao neboder već dvije godine prazan. Kino Arena je srušeno da bi grad dobio još jedno divlje parkiralište. Kinoteka će umrijeti kao videoteka. Kino Prvi maj je pretvoreno u kafanu planinarskog doma. Ne izlazi ni Sineast.

Ali zato Sarajevo ima festival. Filmski.

Nastavi čitati

Kolateralna pašteta

Kolumne

Kolateralna pašteta

D. je učiteljica u penziji. Odgojila je osam generacija ljudi. Naučila ih pisati, čitati, računati, neke i misliti da je ne biti loš čovjek odličan uspjeh, baren isto onoliko koliko i biti dobar đak.

Ustajala bi u pet, pila kafu i pisala pripreme, onda vadila veš iz mašine i kačila ga na štrik, ili bi peglala, ili slagala rublje u ormare, kuhala čaj i kakao i ostavljala na stolu namazane kriške, ili skuhane hrenovke, budila djecu i žurila na posao. Pa bi se oko podne vraćala s posla, išla na pijacu, teglila cekere i pismene zadaće uz stepenice, podgrijavala ručak, prala kupatilo, pospremala sobe, brisala prašinu, čitala lektire, rješavale zadatke, odmrzavala zamrzivač, ribala rernu, pekla kolače, kuhala ručak za sutra… Vadila bi iz koverti novce a u njih vraćala potvrde o računima, gledala dnevnik i seriju, planirala godišnji odmor, dizala kredite za odjeću i namještaj, išla na sastanke odjeljenskih vijeća, nosila voće u bolnice, kupovala poklone za babine, slala telegrame saučešća i propadala na kraju dana kroz tanak dušek u plitak san.

Djeca su pozavršavala škole, poženila se i otišla. Iste godine ispratila je ona njih u Kanadu i kolege nju u penziju. Onda se muž jedno jutro probudio mrtav; kad je došla hitna pomoć otkrilo se da je ipak imao srce.

Nastavi čitati

Tudi stoj

Kolumne

Tudi stoj

Šta poručuje maneken-maturant sa plakata konfekcijske kuće?

Oj, tudi stoj! Ta stvoren jesi čitav,
Da nosiš elegantno matursko odijelo;
Ne kloni dušom, nemoj biti mlitav,
Knjige pod noge! Zajebi načelo!
Prošli su danci bubanja i muka,
Kravatom se veži za viši sloj.
Znanje za život nosi ispod struka,
I tudi stoj!

Nastavi čitati

Zlatna sponzoruša

Kolumne

Zlatna sponzoruša

Osvrt na knjigu Bosanska piramida sunca Semira Osmanagića

Iz namjere da javnosti u jednoj ozbiljnoj formi predstavi svoju tezu i argumente koji joj idu u prilog Semir Osmanagić je objavio knjigu Bosanska piramida sunca na čijoj se korici, kao Zlatni sponzor, potpisuje… (strpljenja!).

U uvodu autor kaže da su prostori današnje Bosne i Hercegovine, te Jadranskog bazena bili posebno važni i energetski vrlo potentni za drevne razvijene civilizacije. Te civilizacije su zato, zbog te energetske potentnosti, gradile tu, u Bosni i Hercegovini, piramide. Kad se prije 12.000 godina otopio led, more se podiglo za nekoliko stotina metara, i piramide se potopljene. Kad se poslije more povuklo, piramide su prekrili zemlja i rastinje. Autor obećava da ćemo od nekoliko dostupnih sličica moći naslutiti kako je izgledao mozaik. Mozaik koji čini Bosnu i Hercegovinu svjetskim arheološkim draguljem.

Mozaik se, međutim, ne sastoji od sličica, nego od komadića obojenog tvrdog materijala.

DNK

U prvom poglavlju autor uvodi u svoj dokazni postupak DNK. Poziva se na višegodišnje istraživanje američkog tridesetogodišnjeg naučnika. Njegova, i slična, istraživanja pokazala su da je ljudska rasa stara 150.000 godina, i da joj kolijevka u Africi. Epska priča počinje sa afričkim Bušmanima, kaže autor. (Zašto epska?)

Američka mreža PBS emituje istraživanja (kako se istraživanja mogu emitovati?) i doživljavaju nezapamćeno interesovanje. Onda autor dobija jedan e-mail od jednog Puljanina, koji tvrdi da su današnji Baski i današnji Hrvati i dijelom stanovnici BiH, kao potomci Ilira, najstariji narodi u Evropi, i da vode porijeklo od Atlantiđana. Atlantida je bila sjajna i napredna civilizacija, koja je s prekidima trajala punih 17.000 godina.

Nastavi čitati

BH20ptimizam

Kolumne

BH20ptimizam

Marokanski čudotvorac u sarajevskoj Zetri

Ovih dana u sarajevskim trolejbusima koji sa Zetre kloparaju prema Otoci i Dobrinji neupućeni kolumnista i nastavnik književnosti začudiće se jednoj neobičnoj pojavi: većina putnika grli u krilima ili stišće među koljenima boce i čitava pakovanja flaširane vode patriotsko-hemijskog naziva BH2O, proizvođača Sarajevske pivare.

Kad svoje čuđenje podijeli s prijateljima, izazove smijeh: vjerovatno je posljednji u glavnom gradu Bosne i Hercegovine koji ne zna za Marokanca Mekija Torabija (valjda se tako izgovara).

Navodno, ali teško je razumnom čovjeku (i prosvjetnom radniku pritom), povjerovati u to – hiljade oboljelih ljudi svakog dana čeka od jutra do sutra da im Torabi energijom koju prima s pet planeta istjera bolest iz njihovih namučenih tijela. (Namučenih, između ostalog, i čekanjem pred Zetrom, i borbom za bolje mjesto, i požurivanjem organizatora da što više molilaca prođe ekspresnu terapiju.) A vodu BH2O, navodno, kupuju građani BiH nakon audijencije, penju se s njom na tribine Zetre, i dižu svi na određeni znak iznad glave da je čudotvorac opčara, ozrači, blagoslovi (teško je školovanom naći riječi za taj energetski transfer) i učini ljekovitom.

Nastavi čitati

Ruke i obrazi

Kolumne

Ruke i obrazi

Dva plakata, stradanje i marketing

1.

Fotografija iskorištena u kampanji za memorijalni centar Potočari jedna je od najpotresnijih i istovremeno najnježnijih fotografija na temu ljudskog stradanja viđenih u Sarajevu. Blagost s kojom šaka u bijeloj rukavici drži mrtvu tamnu ruku, kao dječiju, zaštitnički, s beskrajnim poštovanjem za patnju, kao “malo vode na dlanu”, razoružava i najtvrdokorniju neosjetljivost.

Kao dokument, ova fotografija bilježi trenutak iz svakodnevnog rada na otkrivenim masovnim grobnicama, ali njena je snaga manje u dokumentarnosti a više u poetičnosti. Pokret kojim (istina, u rukavici!) živa bijela ruka podiže i čuva mrtve prste, pocrnjele u zemlji, inspirisan je brigom da se ubijanje slabih, nevinih i nezaštićenih ne sakrije, ne zaboravi i ne oprosti.

Poruka je univerzalna: potamnjela ruka može pripadati dječaku iz Srebrenice jednako kao i djevojčici iz Somalije.

Nastavi čitati

Rimovanje i imovanje

Kolumne

Rimovanje i imovanje

Kratka uputa o u pisanju himne za pare…

Kako drugačije, nego slučajem, objasniti tu stvar da čovjek, Bosanac, 46 godina, neopredijeljen, demobilisani borac, nastavnik književnosti, podigne glavu kad je niko ne diže – jer svi hodaju pognuti, što zbog hladnoće, što zbog brige, što zbog bljuzge kroz koju gacaju glavnom ulicom glavnog grada Bosne i Hercegovine (podigneš glavu, i bljac! puna cipela slane kaše, žabi do koljena, konju do ramena) – i vidi na zgradi Narodne banke zastavu i dva čovjeka iznad nje kako čiste snijeg sa fasade.

Nastavi čitati