Nazdravljanje mumiji
(Povodom dana poezije, 21. marta 2009, za internet portal DW) Generacija đaka iz učionica s Titovom slikom iznad školske pločNastavi čitati
O laži koja ne služi lažljivcima
Pogovor knjizi Čudnovati doživljaji barona Minhauzena
Čudnovate doživljaje barona Minhauzena nije napisao, kako na koricama ove knjige piše, Gotfrid August Birger. Njemu je autorstvo pripisano kasnije, a on sam nije učinio ništa da tu grešku ispravi. Istina bi bila da je on na njemački preveo knjigu koja se godinu dana ranije pojavila u Londonu, na engleskom jeziku, a koju je po svemu sudeći napisao njegov zemljak Rudolf Erich Raspe.
Kako se i zašto Raspe našao u Londonu, priča je zanimljiva sama po sebi. Ukratko, iako već ugledan naučnik i relativno dobro materijalno osiguran, zbog nekih dugova nije odolio iskušenju da proda stare novčiće koji su mu bili povjereni na čuvanje, pa je morao bježati iz Njemačke čak u Britaniju. Ugled stečen u struci dočekao ga je s one strane Kanala, pa je neko vrijeme živio od naučnog rada. Ali kad se dočulo za krađu morao se dovijati na razne načine da preživi. Jedan je, pretpostavlja se, bio objavljivanje nevjerovatnih priča Jeronima Karla Fridriha barona fon Minhauzena. Ako barona i nije lično poznavao, morao je za njega čuti, jer su jedno vrijeme živjeli blizu jedan drugoga, a baron je bio poznat nadaleko po svojoj navici da okuplja goste i prijatelje i zabavlja ih svojim pričama. Danas se zna i da je Raspe mogao jedan njihov mali ali nepotpisani izbor pročitati nekoliko godina ranije, u nekim berlinskim novinama.
Vijesti iz podvijesti
Tradicionalni pregled odlazeće godine za portal DW.
Ova se novogodišnja igra igra ovako: uzme se jedan portal, narodski, naprimjer Klix. Otvori se u njemu arhiva iz protekle godine i čitaju iz nje vijesti, dan po dan, mjesec po mjesec. Iz preko 30.000 naslova izaberu se jedni po važnosti, a drugi po banalnosti. Zatim se u svakom mjesecu, kao u špilu karata, pomiješaju. Iz njih se onda nasumično izdvoje parovi – gore je vijest, a dole podvijest – i iz njih se čita budućnost. Naprimjer, igrač postavi pitanje:
hoće li 2014. biti bolja od 2013? Onda upari vijest i podvijest, npr. iz oktobra:
Umro Lou Reed
U Mostaru Noć sjećanja na Mehu Džegera
Odgovor je očigledno pozitivno negativan, ili negativno pozitivan, zavisi od igrača do igrača, jer se očigledno ništa neće promijeniti. Ostaćemo svoji na svome, ponosni na nekulturne različitosti i dugu tradiciju nepismenosti.
Empirija uzvraća udarac
O knjizi Pomodne besmislice Alana Sokala i Žana Brikmona
Preokreći se, sine
Ostati ili otići?
Preokreći se, sine. Slabom sam te opremom na pogrešan put uputio. Pravda, jednakost, sloboda – krupne riječi zveckaju kao praporci na ludinoj kapi. Preokreći se, postani jedan od njih. Pristupi im. Upiši se. Učlani se. Partije su ovdje jedina perspektivna preduzeća. Priđi im ponizno, poljubi ruku s pečatnjakom, sagni se da te pomiluju. Primi njihov jezik, palacaj u klupku.
Preokreći se, sine. Moli se na glas i smiči u tišini. Gazi slabe kao da plešeš tvist. Govori kao janje, čini kao vuk. Imaj tvrdo srce za meke duše. Kuni se u domovinu s dlanom na šlajpeku. Napuni usta demokratijom kao duhanom za žvakanje, stani pred narod kao pred pljuvaonicu. Nosi odijelo kao dres, kravatu kao zastavu, okiti rever značkom kao karanfilom. Budi jedan od njih. Otvori račun u njihovoj banci sperme.
AUDIO
Doktor blogerske metode
Reakcija na jedno neznalačko čitanje Lucićeve satire
Na svom blogu je 6. aprila dr. Ibrahim Kajan objavio tekst pod naslovom Predrag Lucić: satira ili izrugivanje? Tekst je potpisao imenom i titulom – dr. Šta je doktorsko u njegovom blogu?
Doktor počinje definisanjem građe: građa je snimak s jutjuba (dr. to piše yu tube):
Jutros mi je na facebooku osvanuo yu tube, insert s neke „priredbe“ koji prikazuje „autorsku izvedbu Predraga Lucića“, naslova Ići, mići, Ahmići. Teško sam je odslušao, s dosta je šumova, a nekoliko riječi nisam odmah ni razaznao. Koliko sam shvatio, tu je riječ o parodiji i antifašističkoj podtekstualnoj dimenziji teksta. Druga je stvar je li autorova namjera uspjela ili se, zapravo pokazala potpuno kontraproduktivom.
S uma sumarum
Pregled najvlažnijih dnogađaja koji su obilježili 2012. godinu u Bosni i Hercegovini.
Januar
Počasni dr. etker nauka / Na svečanoj sjednici Reaktorata Juniverziti of Sarajevo humanista i vodopraktičar Meki Torabi izabran je, uz prigodno meze bez alkohola, za počasnog dr. etkera. U obrazloženju između ostalog stoji: dr. Torabi je u svojoj oblasti spojio astronomiju i medicinu, ekonomiju i pantomimu, vodu i energiju i time dao snažan doprinos i veliki podstrek naučnom podsticaju u Bosni i Hercegovini.
Sarajevo film fasada
Sarajevo, grad na margini crvenog tepiha, dobilo je, dakle, još jednu filmsku ložu, leđima okrenutu ekranu – departman Imperijal.
Ovih dana, nekako uz SFF, osvanulo je na Titovoj ulici obnovljeno pročelje nekadašnjeg kina Imperijal (Romanija). Ulaz je imobiliziran i pretvoren u kafansku nišu, sa sećijom i par stolova s pikslama.
Tako se pred Sarajlije dokotrljao još jedan kamen iz odrona zvanog festivalska kultura.
Kino Sutjeska je ruševina iz koje već petnaest godina memla vuče prolaznike za nogavice. Kino Radnik je pretvoreno u magacin. Kino Kumrovac je srušeno da bi umjesto njega iznikao neboder već dvije godine prazan. Kino Arena je srušeno da bi grad dobio još jedno divlje parkiralište. Kinoteka će umrijeti kao videoteka. Kino Prvi maj je pretvoreno u kafanu planinarskog doma. Ne izlazi ni Sineast.
Ali zato Sarajevo ima festival. Filmski.
Kolateralna pašteta
D. je učiteljica u penziji. Odgojila je osam generacija ljudi. Naučila ih pisati, čitati, računati, neke i misliti da je ne biti loš čovjek odličan uspjeh, baren isto onoliko koliko i biti dobar đak.
Ustajala bi u pet, pila kafu i pisala pripreme, onda vadila veš iz mašine i kačila ga na štrik, ili bi peglala, ili slagala rublje u ormare, kuhala čaj i kakao i ostavljala na stolu namazane kriške, ili skuhane hrenovke, budila djecu i žurila na posao. Pa bi se oko podne vraćala s posla, išla na pijacu, teglila cekere i pismene zadaće uz stepenice, podgrijavala ručak, prala kupatilo, pospremala sobe, brisala prašinu, čitala lektire, rješavale zadatke, odmrzavala zamrzivač, ribala rernu, pekla kolače, kuhala ručak za sutra… Vadila bi iz koverti novce a u njih vraćala potvrde o računima, gledala dnevnik i seriju, planirala godišnji odmor, dizala kredite za odjeću i namještaj, išla na sastanke odjeljenskih vijeća, nosila voće u bolnice, kupovala poklone za babine, slala telegrame saučešća i propadala na kraju dana kroz tanak dušek u plitak san.
Djeca su pozavršavala škole, poženila se i otišla. Iste godine ispratila je ona njih u Kanadu i kolege nju u penziju. Onda se muž jedno jutro probudio mrtav; kad je došla hitna pomoć otkrilo se da je ipak imao srce.
Tudi stoj
Šta poručuje maneken-maturant sa plakata konfekcijske kuće?
Oj, tudi stoj! Ta stvoren jesi čitav,
Da nosiš elegantno matursko odijelo;
Ne kloni dušom, nemoj biti mlitav,
Knjige pod noge! Zajebi načelo!
Prošli su danci bubanja i muka,
Kravatom se veži za viši sloj.
Znanje za život nosi ispod struka,
I tudi stoj!