Tema ovog članka je elektronska sjednica Vijeća Odsjeka za književnosti naroda Bosne i Hercegovine Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, a povodom naučno-stručne ekskurzije studenata tog odsjeka na Susrete bosnista u Mostaru, krajem aprila 2016. godine.
Razlog da toj neatraktivnoj temi posvetim vrijeme i pažnju jeste potreba da se javnosti, kako univerzitetskoj tako i široj, skrene pažnja na jedan oblik odlučivanja unutar akademske zajednice.
To odlučivanje, koje je, kako će se iz primjera i njegove analize vidjeti, suprotno akademskim standardima, zloupotrebljava demokratsku proceduru pretvarajući je u ideološki, politički, a to znači i stranački mehanizam. Ako je ovo specifičan slučaj, karakterističan samo za pomenuti Odsjek, onda će se Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu vjerovatno oglasiti ograđujući se od takve prakse. Ako, međutim, ta praksa prelazi granice jednog odsjeka (a za to ima indicija, jer se sve češće zakazuju i elektronske sjednice Nastavno naučnog vijeća Fakulteta), onda će reakcija vjerovatno izostati, pa će jedini rezultat uloženog truda i potrošenog vremena biti dokumentarna vrijednost priložene prepiske. (Zato ona, iako se to na više mjesta moglo učiniti, nije nigdje skraćena.)
Međutim, smatram da je važno učiniti ovu praksu javnom i opisati taktiku kojom se ideološki diskurs služi da bi svoje djelovanje prikazao kao akademsko ili da bi u akademskoj raspravi sakrio svoj ideološki karakter.
To se prije svega odnosi na ignorisanje sagovornika, na izbjegavanje odgovora na konkretna pitanja, na svjesno pogrešno tumačenje zakona, pravila i poslovnika, na netransparentno upravljanje, na uskraćivanje informacija nužnih za donošenje kvalitetnih odluka i, što zaslužuje posebnu pažnju, na administrativno šikaniranje kao reakcija na kritiku. (Kreira se atmosfera u kojoj se zakon primjenjuje fleksibilno (eufemizam!) na sve, čime se svi upisuju, često u neznanju, u jedan savez kršitelja, da bi se onda svakoga ko se odluči na kritiku takvog saveza napalo moralnim argumentom. Ova strategija, u suštini zelenaško-mafijaška, naročito je efikasna kad se primjenjuje na mlađi naučni kadar.)
Priloženu prepisku zato ne treba čitati kao natezanje dva dokona profesora oko jedne nebitne stvari nego kao ilustraciju navedene tvrdnje. Odsjek za književnosti naroda Bosne i Hercegovine nije privatna interesna skupina, on je jedna od trinaest organizacionih jedinica ugledne naučne i visokoškolske institucije i adresa na kojoj Sarajevski univerzitet obrazuje nastavni kadar za osnovne i srednje škole za predmet maternjeg jezika i književnosti. To su sve razlozi da kvalitet rasprava koje se na tom odsjeku vode i utemeljenost odluka koje se tu donose budu u skladu s najvišim humanističkim vrijednostima. Petljanje, muljanje i ignorisanje to sigurno nisu, a zadatak humanistike, ne posljednji i ne najmanje važan, jeste da takvu praksu prepozna, opiše, imenuje i odbaci.
Svaki odsjek, pa i ovaj, kompleksna je grupa pojedinaca sa širokim poljima interesa i angažmana, profesionalnog, nastavnog, naučnog, političkog, privatnog… Ali za razumijevanje konteksta u kome se priložena prepiska javlja dovoljno je reći da se od raspada Jugoslavije do danas Odsjek za književnosti naroda Bosne i Hercegovine nastoji ustoličiti kao prijestolnica znanja o bošnjačkoj književnosti. Iako se bošnjačkoj književnosti formalno ne daje prednost u odnosu na srpsku i hrvatsku, koje se proučavaju u jednakom fondu časova i s jednakim brojem ECTS bodova, kadrovska i nastavna rješenja su takva da su srpska i hrvatska književnost u drugom planu, a bošnjačka u prvom. (Npr. tako što su identitarnom p(r)oučavanju književnosti podređeni i neutralni predmeti usmena književnost i teorija književnosti.)
Ta misija učitana u koncept studija ideološke je prirode i zbog toga često u sukobu s naučnim metodom i činjenicama, obično na štetu potonjih, o čemu sam pisao u tekstu koji u prepisci pominjem. Odsjek je u tom smislu podijeljen na većinu, koja ideološke ciljeve pretpostavlja naučnim, i manjinu, koja se tome protivi, ukazujući na simbioze ideoloških ciljeva i personalnih interesa a na štetu i nauke i nastave, i društvene zajednice i studenata. Ma koliko se, dakle, prepiska činila efemernom u okolnostima duboke društvene, ekonomske i političke krize, ona je zanimljiv i uvjerljiv prilog tezi da za tu krizu veliku odgovornost snosi upravo akademska zajednica, izjednačavajući nauku s ideologijom. Čitalac tu prepisku ne mora odmah pročitati cijelu; kad shvati pozicije učesnika i metode kojima se služe, može preskočiti (ako mu bude dosadno da ulazi u finese rasprave) njen ostatak i fokusirati se na njenu analizu.
Prepiska počinje pismom šefa Odsjeka, prof. dr. Sanjina Kodrića, upućenog svim članovima 15. aprila. (Naslovi pisama su moji.)
1. Šef odsjeka zakazuje elektronsku sjednicu (15. april)
Poštovane kolegice i kolege članovi Vijeća Odsjeka za književnosti naroda Bosne i Hercegovine,
oko 60 studenata Odsjeka za književnosti naroda Bosne i Hercegovine, kao i Odsjeka za bosanski, hrvatski i srpski jezik, izrazili su želju da učestvuju na “Susretima bosnista”, naučno-stručnom okupljanju studenata bosanskog jezika i književnosti sa svih fakulteta u Bosni i Hercegovini, a koje kao glavni organizator organizira Bosanska lingvistička akademija iz Mostara/Stoca s više suorganizatora i partnera, uključujući i sve fakultete u Bosni i Hercegovini na kojima se izučava bosanski jezik. “Susreti bosnista” održat će se 29. i 30. aprila (petak i subota) ove godine u Mostaru uz niz bosnističkih naučno-stručnih sadržaja i posjete drugim za kulturu Bosne i Hercegovine važnim mjestima u okolici Mostara (Blagaj, Počitelj, Radimlja/Stolac i Humac/Ljubuški). Učešće zainteresiranih studenata na ovom naučno-stručnom studentskom okupljanju tretiralo bi se kao oblik terenske nastave, odnosno kao naučno-stručna ekskurzija. Studentima se mogu priključiti i svi zainteresirani nastavnici i saradnici Odsjeka.
Molim vas da se izjasnite u povodu ovog pitanja najkasnije do utorka, 18. aprila do 10 sati, u skladu s uobičajenom fakultetskom praksom izjašnjavanja elektronskim putem.
Uz srdačne pozdrave,
Sanjin Kodrić
2. Član odsjeka se javlja za elektronsku riječ (17. april)
Poštovani kolega Kodriću,
Tražite od nas da se izjasnimo povodom “ovog pitanja”, ali konkretno pitanje nije postavljeno.
Ukoliko i za “elektronske” sjednice važi Poslovnik Vijeća Odsjeka, onda Vas molim da nam u skladu s čl.6 (prema kojem uz svaku tačku dnevnog reda predsjednik dostavlja odgovarajući materijal) dostavite:
Zvaničan poziv studentima, kao i zapisnik sa formalnog/neformalnog skupa na kome je 60 studenata izrazilo želju da učestvuje na pomenutim susretima?
Zvaničan program Susreta, iz kojeg bismo vidjeli po čemu su oni naučno-stručno okupljanje?
Osim toga, zanima me kada smo i gdje kao Odsjek definisali i planirali “terensku nastavu”.
S poštovanjem,
Nenad Veličković
3. Šef odsjeka odgovara i koristi priliku (18. april)
Poštovani kolega Veličkoviću,
u nastavku Vam dostavljam odgovore na Vaša pitanja, nadam se dovoljno jasno:
1. Članovi Vijeća Odsjeka za književnosti naroda Bosne i Hercegovine dobili su Program “Susreta bosnista 2016.”, u skladu s dinamikom izrade Programa.
2. Na osnovu poziva od strane organizatora, studentima sam prenio poziv i ponudio učešće na “Susretima” u neposrednoj komunikaciji prilikom nastave, a tom prilikom nije, naravno, vođen nikakav zapisnik. Uprkos prvomajskim praznicima, veliki broj studenata izrazio je želju za učešće na ovoj naučno-stručnoj ekskurziji, a daljnju organizaciju među zainteresiranim studentima, uključujući i sastavljanje spiskova studenata zainteresiranih za učešće na “Susretima”, preuzeli su sami studenti, uz podršku organizatora.
3. Naučno-stručne ekskurzije nisu nedozvoljene, a moguće ih je realizirati ukoliko za to postoji interes i ako se takvo što provede u skladu sa zvaničnom procedurom, kako je to ovdje slučaj. Kao što Vam je to, možda, poznato, putovanja ove vrste uobičajena su u drugim, stranim sredinama (tako je npr. naš fakultet prošle godine ugostio studente iz Austrije, Hrvatske itd.), a prema onome što pokazuje odziv na poziv za “Susrete” i na drugim fakultetima u Bosni i Hercegovini, takvo što postaje dobrodošla praksa i kod nas. S ovim u vezi, nisam Vas, možda, dobro razumio: Smatrate li da studenti nemaju pravo učestvovati u naučno-stručnim ekskurzijama za koje su zainteresirani?
Također, koristim se ovom prilikom da Vas podsjetim i zamolim da Vijeću Odsjeka uputite molbu za retroaktivno odobrenje dislocirane nastave iz predmeta Teatar i teatarska kritika, koju izvodite izvan Fakulteta i ove akademske godine, kao i u prethodnom periodu.
Uz srdačne pozdrave,
Sanjin Kodrić
4. Član Odsjeka nije zadovoljan odgovorom (19. april)
Poštovani kolega Kodriću,
U nastavku ću se osvrnuti na vaše odgovore, koji nisu dovoljno jasni.
1.”Članovi Vijeća Odsjeka za književnosti naroda Bosne i Hercegovine dobili su Program “Susreta bosnista 2016.”, u skladu s dinamikom izrade Programa.”
Koji članovi Vijeća? Ja nisam. Ne razumijem o kakvoj “dinamici izrade programa” govorite. Molim vas da kažete koji su članovi vijeća, kojim putem i kada dobili pomenuti program.
2. “Na osnovu poziva od strane organizatora, studentima sam prenio poziv i ponudio učešće na “Susretima” u neposrednoj komunikaciji prilikom nastave, a tom prilikom nije, naravno, vođen nikakav zapisnik. Uprkos prvomajskim praznicima, veliki broj studenata izrazio je želju za učešće na ovoj naučno-stručnoj ekskurziji, a daljnju organizaciju među zainteresiranim studentima, uključujući i sastavljanje spiskova studenata zainteresiranih za učešće na “Susretima”, preuzeli su sami studenti, uz podršku organizatora.”
Kada ste taj poziv dobili, i zašto o njemu nismo kao članovi vijeća obaviješteni, prije nego ste se obratili studentima?
3. “Naučno-stručne ekskurzije nisu nedozvoljene, a moguće ih je realizirati ukoliko za to postoji interes i ako se takvo što provede u skladu sa zvaničnom procedurom, kako je to ovdje slučaj. Kao što Vam je to, možda, poznato, putovanja ove vrste uobičajena su u drugim, stranim sredinama (tako je npr. naš fakultet prošle godine ugostio studente iz Austrije, Hrvatske itd.), a prema onome što pokazuje odziv na poziv za “Susrete” i na drugim fakultetima u Bosni i Hercegovini, takvo što postaje dobrodošla praksa i kod nas. S ovim u vezi, nisam Vas, možda, dobro razumio: Smatrate li da studenti nemaju pravo učestvovati u naučno-stručnim ekskurzijama za koje su zainteresirani?”
To što me “niste dobro razumjeli”, pa iz toga što niste razumjeli izvukli vašeg položaja i titule nedostojnu insinuaciju, ne zaslužuje odgovor. Ali da ne biste nastavili s insinuacijama, ukratko: naravno da studenti imaju i pravo, i potrebu, a volio bih i obavezu, da učestvuju u naučno-stručnim ekskurzijama. Ali u onima koji se pripreme i predvide akademskim godišnjim planom rada i koje Odsjek ocijeni kao naučno-stručne, nakon analize njihovog programa.
Zato vas molim da objasnite na kakvu “zvaničnu proceduru” mislite? “Zvanična procedura” je da vi dobijete poziv s kojim ne upoznate Odsjek nego studente, pa onda naknadno od odsjeka tražite da taj vaš aranžman “provede kroz papire” kao naučno-stručnu ekskurziju. A to da je naučna trebali bismo prihvatiti na osnovu “Programa” koji ste nam poslali – neke radne verzije bez zaglavlja, bez elaborata, bez sažetaka, bez ciljeva, u kojoj je neko (ko?) nešto podvlačio žutim?
Iz tog “programa” ja vidim da je ideološki a ne naučni i stručni, i volio bih da sam imao priliku studentima nešto reći o tome. Ali vaša “zvanična procedura” očito isključuje mogućnost kritike, u prostoru nauke i struke.
4. “Također, koristim se ovom prilikom da Vas podsjetim i zamolim da Vijeću Odsjeka uputite molbu za retroaktivno odobrenje dislocirane nastave iz predmeta Teatar i teatarska kritika, koju izvodite izvan Fakulteta i ove akademske godine, kao i u prethodnom periodu”.
Iz vaše formulacije “podsjetim” može se zaključiti da ste već jednom to činili – molili me da uputim molbu odsjeku. To niste nikada prije učinili, a zanima me zašto to činite sada, i u ovom kontekstu? Da li ste kao šef Odsjeka radili neku analizu izvođenja nastave, pa ste u toj analizi naišli na činjenicu da sa studentima odlazim u pozorište. (Što je podatak predviđen silabusom, pa ne vidim zašto bih trebao za to molbu za odobrenje, nakon što tako radim već pet godina.) Ukoliko ste radili takvu analizu, molim vas da sa njenim metodom i sadržajem upoznate Odsjek, ukoliko niste, onda vas molim da objasnite zašto ste i kako baš sada osjetili potrebu da se bavite načinom na koji izvodim nastavu iz predmeta Teatar i teatarska kritika. Pri tome vas upozoravam da pažljivije formulišete vaše molbe: nastavu iz pomenutog predmeta izvodim na Fakultetu, u terminu naznačenom u rasporedu, u učionici 177, o čemu sam se početkom semestra dogovorio s kolegicom Begović Sokolija. Osim toga, u broju sati navedenom u silabusu, posjećujem sa studentima pozorišne predstave.
S poštovanjem,
Nenad Veličković
5. Šef Odsjeka i dalje ne shvata ali uviđa (19. april)
Poštovani kolega Veličkoviću,
zaista mi je žao, no uprkos pokušaju da shvatim u čemu je stvarni problem uviđam tek Vaša nastojanja da se iz nekih meni nepoznatih razloga problematizira nešto što ni na koji način nije sporno.
Ipak, dužnost mi je da Vas ponovo informiram, iako ste to i sami potvrdili u nastavku svojeg e-maila, da su svi članovi Vijeća Odsjeka, uključujući i Vas, dobili Program “Susreta bosnista” u onom obliku u kojem Program trenutno postoji, tj. u kojem sam ga dobio od organizatora. Zato mi nije jasno zašto pišete da niste dobili Program?
Također, nesumnjivo Vam je jasno da su “Susreti bosnista” studentsko naučno-stručno okupljanje bez obaveze učešća onih koji nisu zainteresirani, a o održavanju “Susreta” zvanično sam obavijestio i studente i Vijeće Odsjeka odmah po primitku cjelovitijih informacija o skupu, u skladu sa svojom profesionalnom obavezom i propisanom zvaničnom procedurom. S ovim u vezi, posebno mi je, međutim, nerazumljiv dio Vašeg e-maila u kojem konstatirate da je Program “Susreta bosnista” ideološki. Zato bih Vas ljubazno zamolio da obrazložite na osnovu čega ste izveli ovakav zaključak – šta je to “ideološko” u Programu?
Što se tiče Vašeg pitanja u vezi s izvođenjem nastave iz predmeta Teatar i teatarska kritika, podsjetio sam Vas također na temelju svoje profesionalne obaveze jer ste očito previdjeli da se nastava izvan Fakulteta može izvoditi samo onda ako je takvo što odobreno u zvaničnoj proceduri, tj. proceduri propisanoj odgovarajućim aktima Fakulteta i Univerziteta. Poštovanje zvaničnih procedura obavezno je za sve članove Vijeća Odsjeka, bez razlike. Vjerujem da ćete se s ovim složiti.
Uz srdačne pozdrave,
Sanjin Kodrić
6. Član Odsjeka uporno ponavlja (22. april)
Poštovani kolega Kodriću,
Vi nastavljate da birokratskim frazama i uopštavanjima izbjegavate odgovore na konkrektna pitanja, a u vaše kvaziodgovore umećete insinuacije.
Sve što mogu jeste da vas i kolege koji su uključeni u ovu “elektronsku sjednicu” upozoravam na tu vrstu neakadamske komunikacije.
U vašem “odgovoru” kažete:
”Zaista mi je žao, no uprkos pokušaju da shvatim u čemu je stvarni problem uviđam tek Vaša nastojanja da se iz nekih meni nepoznatih razloga problematizira nešto što ni na koji način nije sporno.”
Koji dio mojih prigovora ne možete da shvatite? Da biste uspjeli u pokušaju da shvatite, morate biti konkretniji u našem dijalogu.
Ponavljam ih još jednom, a vas molim da se koncetrišete i odgovorite šta vam tu nije jasno.
Dakle:
Sporno je pozivati studente na naučno-stručne ekskurzije koje nisu planirane i prije nego smo na Odsjeku raspravljali o programu onoga na šta studente zvanično pozivamo. I to prije nego je, koliko sam shvatio, program tog skupa definisan u konačnom obliku.
Sporno je da zakazujete elektronsku sjednicu (i svaku drugu) bez prethodno dostavljenih relevantnih materijala.
“Ipak, dužnost mi je da Vas ponovo informiram, iako ste to i sami potvrdili u nastavku svojeg e-maila, da su svi članovi Vijeća Odsjeka, uključujući i Vas, dobili Program “Susreta bosnista” u onom obliku u kojem Program trenutno postoji, tj. u kojem sam ga dobio od organizatora. Zato mi nije jasno zašto pišete da niste dobili Program?”
Ovdje opet manipulišete hronologijom i riječima.
Prvo ste vi poslali poziv za “elektronsku sjednicu”, bez odgovarajućih materijala.
Onda sam ja tražio da nam dostavite program, I POZIV, ZVANIČNI, STUDENTIMA. (A sad bih dodao i Odsjeku.)
Onda ste vi to učinili poslaviši nam neku radnu verziju, s neobjašnjenim isticanjima, bez zaglavlja, itd.
Onda sam ja rekao da to što ste nam poslali ima navedene nedostatke, i zatražio finalnu i proširenu verziju.
Da bi me vi sada “podsjećali” da su svi članovi vijeća “dobili program u onom obliku u kojem trenutno postoji”.
Pa bismo trebali iz ove insinuacije da zaključimo da sam ja zaboravio da sam dobio program, a vi me na to podsjećate?
Nisam zaboravio, nego vas sada u vezi s tim pitam, još konkretnije: kakav je to naučno-stručni skup kome se program ne zna deset dana prije odražavanja, nego postoji u nekom “trenutnom obliku”? Šta je “trenutni oblik” programa naučno-stručnog skupa? Je li zvaničan, ili nije?
“Također, nesumnjivo Vam je jasno da su “Susreti bosnista” studentsko naučno-stručno okupljanje” (…)
Naprotiv, sumnjivo mi je i nejasno šta su susreti bosnista, jer o tome nemam dovoljno informacija. Radnu verziju, “u obliku u kojem trenutno postoji”, ne smatram dokumentom na osnovu kojeg mogu procijeniti kakav je to skup.
Možda biste mi olakšali, da ste nam dostavili zvaničan poziv studentima, iz kojeg bi se vidjelo više nego iz ove skice koju ste nam poslali. Trenutno, iz onoga što ste do sada o ovome rekli u toku ove “elektronske sjednice”, zaključujem da ste taj poziv dobili vi a ne studenti, da ste ga vi njima pročitali i oni ga prihvatili. To je onda vaša stvar i studenata, i niste time trebali zamarati odsjek.
(…) “ bez obaveze učešća onih koji nisu zainteresirani, (…)
Ali je nastava na fakulteta obavezna u petak, 29. aprila? Ili nije?
(…) a o održavanju “susreta” zvanično sam obavijestio i studente i Vijeće Odsjeka odmah po primitku cjelovitijih informacija o skupu, u skladu sa svojom profesionalnom obavezom i propisanom zvaničnom procedurom.
Molim vas da nas upoznate s “propisanom zvaničnom procedurom” koja se odnosi na ovaj slučaj. Ona, pretpostavljam, podrazumijeva i zvaničan poziv, uredno zaveden na protokolu fakulteta. To još nismo od vas dobili. Šta je problem da se skenira i pošalje svim članovima odsjeka, kao relevantan materijal za ovu “elektronsku sjednicu”?
“S ovim u vezi, posebno mi je, međutim, nerazumljiv dio Vašeg e-maila u kojem konstatirate da je Program “Susreta bosnista” ideološki. Zato bih Vas ljubazno zamolio da obrazložite na osnovu čega ste izveli ovakav zaključak – šta je to “ideološko” u Programu?”
Ovo ću učiniti vrlo rado (iako bi vama, kao profesoru teorije književnosti, to trebalo biti jasno i bez mog obrazloženja) onda kada budem imao konačan program, ciljeve i sažetke planiranih izlaganja, elaborat cijelog programa, finansijsku konstrukciju i sl. Nadam se da ćete mi, ukoliko ste iskreni u svojoj želji da vam to obrazložim, pomoći da dobijem sve ovo što sam naveo.
U međuvremenu, upućujem vas na moj tekst Standardi naučne izvrsnosti, u kojem sam objasnio zašto je to što vi radite ideologija, a nije nauka. Tekst je objavljen u časopisu Bosna Franciscana (br. 43), mogu vam poslati i pdf. Također, možete pogledati i otvorena pisma ministrici Dilberović, objavljena u Oslobođenju, u avgustu i septembru prošle godine, a i ono što sam na tu temu pisao u magazinu i na portalu Školegijuma.
“Što se tiče Vašeg pitanja u vezi s izvođenjem nastave iz predmeta Teatar i teatarska kritika, podsjetio sam Vas također na temelju svoje profesionalne obaveze jer ste očito previdjeli da se nastava izvan Fakulteta može izvoditi samo onda ako je takvo što odobreno u zvaničnoj proceduri, tj. proceduri propisanoj odgovarajućim aktima Fakulteta i Univerziteta. Poštovanje zvaničnih procedura obavezno je za sve članove Vijeća Odsjeka, bez razlike. Vjerujem da ćete se s ovim složiti.”
Naravno da ću se složiti. Molim vas samo da me uputite na “odgovarajuće akte”, da bih znao na šta da se pozovem i kako da to učinim. Ali vas podsjećam da niste odgovorili na vrlo konkretno pitanje koje sam vam postavio: kakve veze ima ovaj vaš zahtjev sa temom elektronske sjednice – studentskom “naučno-stručnom” ekskurzijom. Kako ste baš sada ustanovili da dio nastave već petu godinu izvodim izvan fakulteta u obimu planiranom silabusom? Jeste li radili analizu nastave na odsjeku? Je li to jedino što je vaša “profesionalna obaveza” našla na našem Odsjeku a da nije u skladu sa aktima Fakulteta i Univerziteta? Ovo vas ponovo molim da objasnite. Ili opominjete na nepravilnosti i pozivate na red samo one koji nisu vaši istomišljenici? Što mislim da ne bi smjela biti akademska praksa.
Uz izvinjenje zbog toga što nisam odgovorio odmah (bio sam opravdano odsutan),
Nenad Veličković
7. Šef Odsjeka zaključuje diskusiju (22. april)
Poštovani kolega Veličkoviću,
iznova sam razmotrio Vaše mišljenje, ali, nažalost, i dalje ne mogu razumjeti u čemu je stvarni problem, odnosno i dalje pronalazim samo nastojanja da se “Susreti bosnista” problematiziraju. No, primio sam k znanju Vaš stav, a pošto je elektronska sjednica Vijeća Odsjeka okončana još u utorak i pošto, dakle, nema više potrebe da se članovi Vijeća i dalje zamaraju ovim pitanjem, ne vidim razlog da o tome i dalje diskutiramo ovim putem.
Hvala Vam lijepa na preporuci u vezi s napisom koji spominjete – drago mi je da se i dalje okušavate u ovoj vrsti književne fikcije, iako je, naravno, takva vrsta pisanja nažalost potpuno irelevantna za ono što su moji naučni interesi.
Uz srdačne pozdrave,
Sanjin Kodrić
8. Član Odsjeka najavljuje nastavak (22. april)
Poštovani kolega Kodriću,
Promaklo mi je da je sjednica okončana. Možete li mi, molim vas, ponovo poslati mail sa zaključcima te sjednice.
Kao profesor teorije književnosti trebali biste znati razliku između književne fikcije i naučnog teksta objavljenog u časopisu koji je komisija s vama na čelu 7. jula 2014. uvrstila pod brojem 21 na listu referentnih, za naš fakultet.
Ukoliko se ne radi o neznanju, što ipak vjerujem da je ovdje slučaj, nego o polemički intoniranom (i diskvalifikacijskom) komentaru, onda ću na njega odgovoriti na drugom mjestu: u nastavku “fikcije” čija je tema vaš “naučni interes” i čije će jedno poglavlje biti i ova naša nedovršena prepiska. Nedovršena vašom odlukom da ne odgovarate na konkretna pitanja i da ne zamarate članove Vijeća tim pitanjima.
Još jednom vas molim da mi pošaljete zaključke “elektronske sjednice”, u vezi sa učešćem studenata Filozofskog fakulteta na “Susretima bosnista”.
Nenad Veličković
PS
Tek sad primjećujem da ste u prepisku uključili i kolegu Palića. Greškom, ili s nekim razlogom?
9. Član Odsjeka traži zaključak okonačne sjednice (25. april)
Poštovani kolega Kodriću,
Molim vas još jednom da mi pošaljete zaključke “E-sjednice Vijeća Odsjeka: “Susret bosnista” – naučno-stručna studentska ekskurzija”.
Nenad Veličković
10. Šef Odsjeka saopštava rezultate sjednice (26. april)
Poštovani kolega Veličkoviću,
nemate razloga za brigu – na službene e-mailove redovno odgovaram.
Iako ste to i sami mogli vidjeti, obavještavam Vas da, osim od strane dvaju članova Vijeća Odsjeka, nije bilo drugih prigovora po tački koju sam kandidirao prilikom elektronske sjednice Vijeća, tako da je u skladu s fakultetskom praksom elektronskog izjašnjavanja Vijeće Odsjeka dalo saglasnost većinom glasova.
Neslužbeni dio Vašeg e-maila nemam namjeru ni potrebu komentirati.
Uz srdačne pozdrave,
Sanjin Kodrić
11. Član Vijeća Odsjeka opet ima primjedbe (26. april)
Poštovani kolega Kodriću,
Nisam vidio da su se članovi Vijeća Odsjeka o nečemu izjasnili.
Nisam vidio niti da je postavljeno konkretno pitanje, na šta sam također upozorio.
Na šta je Vijeće dalo saglasnost?
To sam vas molio da napišete: zaključak sjednice. Šta su to ostali članovi ćutanjem usvojili?
Molim vas i da mi objasnite kako razlikujete službeni dio maila od neslužbenog?
Meni je sve što sam napisao, i sve što ste vi napisali, u ovoj prepisci, službeno.
Nije službeno, ali jeste manipulativno, to što uporno izbjegavate da članove Vijeća, makar i naknadno, informišete o stvari o kojoj ste tražili da se izjasnimo.
Ko je našim studentima ponudio aranžman izleta i pod kojim uslovima? (Cijena, smještaj, prevoz, osiguranje…)
Zašto je to urađeno prije nego se na Odsjeku to pitanje razmatralo?
Koju ste “zvaničnu proceduru“ poštovali? Gdje je ona opisana u aktima Fakulteta/Univerziteta?
ITD.
Već sam vam ranije skrenuo pažnju da Poslovnik o sjednicima Odsjeka ne poznaje “e-sjednicu”, a da se fakultetska praksa ne odnosi na ovakva pitanja. Da bi se neglasanje brojalo kao glasanje ‘za” (ili “protiv”) pitanje mora biti jasno formulisano, uz upozorenje/objašnjenje šta neglasanje (ćutanje) tačno znači.
Praktično, u ovom slučaju se, kao i u nekoliko ranijih, odluka donijela (1) bez konkretnih i relevantnih informacija (2) bez definisanja odluke/zaključka koji se usvajao i (3) bez argumenata, odnosno ignorisanjem argumenata, i nadglasavanjem.
To nije osobina akademskog odlučivanja.
Protiv takve prakse i ovaj put i na ovaj način protestujem.
S nadom da ćete najzad odgovoriti konkretno na konkretna pitanja,
Nenad Veličković
Na postavljena pitanja šef Odsjeka prof. dr. Sanjin Kodrić ne da nije konkretno odgovorio, nego nije nikako, demonstrirajući kako su za vođenje jednog fakultetskog odsjeka presudne birokratska snalažljivost i inteligencija džojstika.
U međuvremenu su Susreti bosnista održani, i osim reakcija u javnosti na tzv. Neretvansku deklaraciju, koja je shvaćena kao politički (pro-bošnjački) i ne-stručni tekst, i očito glavni događaj Susreta, o rezultatima studentske naučno-stručne ekskurzije ne zna se ništa. O vezi tog skupa i odsjeka kojim rukovodi Kodrić oglasio se i prof. dr. Enver Kazaz, ukazujući na ideološku pozadinu cijele manifestacije, a što su posredno u tematu u magazinu Stav potvrdili svojim reakcijama i profesori sa odsjeka a učesnici u programu Susreta.
Kazazu nije promakla, kao što ne bi trebala promaći niti bilo kojem čitaocu citirane prepiske, suština stvari: jedan je politički aktivista kao profesor sa fakultetske katedre pozvao studente na politički skup, predstavljajući im ga kao stručnu ekskurziju; potom je za svoje propagandno djelovanje (Kazaz ga naziva marifetlukom) kao šef odsjeka zatražio akademsko i naučno ovjerenje, koje je prema vlastitom tumačenju i dobio, pretpostavljajući razumnoj raspravi improvizovana i neregularna administrativna rješenja.
Koristeći, dakle, birokratsku ujdurmu da se neučestvovanje u elektronskom glasanju članova Vijeća broji kao prihvatanje prijedloga, Kodrić je uključio Filozofski fakultet, a preko njega i Univerzitet u Sarajevu, u svoje privatno ideološko i političko djelovanje. To bi u skladu sa čl. 9. stav 2. Statuta Sarajevskog univerziteta – Članovi akademske zajednice dužni su da unutar Univerziteta djeluju politički neutralno u odnosu na svoja eventualna stranačka opredjeljenja – trebalo biti zabranjeno, ali očito nije, jer Univerzitet nije ni zamišljen kao mjesto argumentovane rasprave, na osnovu rezultata kvalitetnih istraživanja, s ciljem iznalaska najboljih rješenja za poboljšanje kvaliteta života zajednice koja univerzitet finansira, nego kao mehanizam vladajućih stranaka, kao mjesto ideološke regrutacije ideološkog a iz njega i naučnog podmlatka, odakle će onda ideološke projekte predstavljati kao naučne a statiranje u političkim predstavama kao studentske naučno-stručne ekskurzije.
Zato je i moguće da se vanredni profesor i šef Odsjeka Sanjin Kodrić u akademskoj komunikaciji ponaša kao dijete uhvaćeno s prstom u tegli nutele; da izbjegava odgovore, praveći se da ne čuje ili ne razumije pitanja, da gleda u pod umjesto u oči i da pokušava temu razgovora skrenuti na nešto drugo i treće: jer je to politička, a ne akademska taktika. Da Kodrić razlikuje politiku od nauke, on bi na naučnu kritiku svog rada odgovorio u naučnom časopisu naučnim argumentima, umjesto što je prepisci proglašava fikcijom, a u ideološki naklonjenim medijima (portal Faktor i magazin Stav) ličnim istupima, neistinama i teškim optužbama protiv njega.
Ignorancija za kakvu su se Kodrić i njegovi istomišljenici s Odsjeka odlučili u navedenom primjeru, ali koji nije izuzetak nego praksa (a o čemu će drugim povodom još biti riječi) vrsta je psihološkog nasilja i ovaj se tekst može čitati i kao lični odgovor na to nasilje. Ali budući da se ono događa na Univerzitetu, u procesu donošenja akademskih, kadrovskih i nastavnih odluka, opisani slučaj prevazilazi okvire personalnih nesuglasica.
Zato još jednom sugerišem da ovdje priloženu prepisku ne treba čitati kao dokono nadgornjavanje dva besposlena profesora o stvari koja je irelevantna za naučnu zajednicu kojoj obojica pripadaju. Ukoliko se težište sa tog sporadičnog povoda pomjeri na samu raspravu, odnosno na kvalitet pripreme i vođenja sjednice i način odlučivanja, onda to znači da se na isti način, klanovski, partijski, ideološki podobno, mutavo, nekritički, neargumentovano, lukavo, prevarantski i kukavički donose odluke i o naučnim izborima, stručnim napredovanjima, izboru asistenata, odbranama doktorata…
Odsjeci su organizacione jedinice Fakulteta koje nemaju pravni status, ali čiji se zaključci uz nužno akademsko povjerenje prihvataju na sjednicama Naučno-nastavnog vijeća, a potom gotovo po automatizmu i na sjednicama Senata Univerziteta, pa onda postaju itekako pravno relevantni. Ukoliko se proces odlučivanja na odsjeku provodi bez uvida u činjenice, uz nepoštovanje zakona i podzakonskih akata, uz neuvažavanje argumenata i ignorisanje neistomišljenika, onda se na taj način zloupotrebljava povjerenje drugih članova akademske zajednice i izigravaju pravni mehanizmi koji su zamišljeni da olakšaju i ubrzaju provođenje odluka. Dopusti li Dekan(at) da takva praksa postane normalna i uobičajena, Filozofski fakultet otuđiće se od svoje akademske suštine i postati pravni paravan za biznis interesnih grupa, koje će na račun naslijeđenog ugleda Fakulteta trgovati kvazinaučnom robom.
Prilozi
1. Susreti bosnista 2016.
PROGRAM
I dan (petak, 29. april 2016.)
14:00 h – 16.00 h Studentski hotel Mostar
– Otvaranje:
1. Govor na otvaranju manifestacije: Federalna ministrica obrazovanja i nauke dr. Elvira Dilberović
– Pozdravne riječi: Organizatori, suorganizatori, partneri
– Dodjela priznanja za izrazit doprinos razvoju bosnistike
– Javno predstavljanje: „Neretvanska deklaracija o bosanskom jeziku“
Govor povodom Deklaracije: akademik prof. dr. Dževad Jahić, potpredsjednik Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti
– Predavanje po pozivu:
Prof. dr. Sanjin Kodrić, Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu
– „Bosnistika: bosanski jezik i bosanskohercegovačka/bošnjačka književnost?“
– Izložba knjiga:
Hronologija izdanja iz lingvističke i književne bosnistike
Govor povodom izložbe: prof. dr. Senahid Halilović, Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu i Slavistički komitet u Bosni i Hercegovini
Priprema izložbe: Univerzitetska biblioteka Univerziteta „Džemal Bijedić“ u Mostaru u saradnji s univerzitetima učesnicima
Moderator: Meadin Mrndžić, prof.
16.00 h – 18.00 h PAUZA ZA RUČAK
18.00 h MUZEJ HERCEGOVINE
Posjeta Odjeljenju književnosti Muzeja Hercegovine
18.30 h Narodna biblioteka Mostar
Predstavljanje:
Iz bosanske leksikografije: Bosanski rječnici (1992–2016)
Promotori: mr. Aida Kršo, mr. Zenaida Karavdić, Sumeja Bičević, MA, Ivana Tomić, MA, Haris Ćatović, Hadžem Hajdarević, mr. Ernad Osmić
19.00h Obilazak stare gradske jezgre Mostara
20.30h Narodno pozorište Mostar
Javna tribina:
„Status bosanskog jezika u bosanskohercegovačkom školstvu“
Gosti i teme
Uvodno izlaganje:
„Počeci uvođenja službene upotrebe bosanskog jezika: društveno-historijski kontekst“
Doc. dr. Alen Kalajdžija, direktor Instituta za jezik Univerziteta u Sarajevu
Izlagači:
1. Za učenike škole u Brčkom – mr. Emina Osmić-Hajdarević:
Bosanski jezik i školski sistem u Distriktu
2. Za učenike škole u Stocu/Mostaru – dr. Enisa Gološ:
Učimo bosanski: „Pod jednim krovom ili pod vedrim nebom?“ (Povodom sistema „Dvije škole pod jednim krovom“)
3. Za učenike škole u Livnu – mr. Harun Macić:
Kada će djeca u Livnu učiti bosanski?
4. Za učenike škole u Vrbanjcima (Kotor-Varoš) – gosp. Nijaz Duzan:
Nastava bosanskog jezika bošnjačkoj djeci u Vrbanjcima
5. Za učenike škole u Konjević Polju – gosp. Muhizin Omerović:
Nastava bosanskog jezika za djecu u Konjević-Polju
Moderator: mr. Aida Kršo
II dan (subota, 30. april 2016.)
9.00 h Fakultet humanističkih nauka Mostar
– Obilazak Fakulteta humanističkih nauka
Riječi dobrodošlice: mr. Edim Šator
– Promocija knjiga:
„Poetski diskurs u bošnjačkom romanu“ (autor: prof. dr. Dijana Hadžizukić)
„Književnost sjećanja: Kulturalno pamćenje i reprezentacija prošlosti u novijoj bošnjačkoj književnosti“
(autor: prof. dr. Sanjin Kodrić)
„Bosanskohercegovačka metaproza“ (autor: prof. dr. Muris Bajramović)
„Književna Hercegovina“ (autor: prof. dr. Dijana Hadžizukić)
„Interkulturni (kon)tekst bosanskohercegovačke interliterarne zajednice“ (autor: doc. dr. Šeherzada Džafić)
Promotori:
o prof. dr. Dijana Hadžizukić
o doc. dr. Šeherzada Džafić
o Nehrudin Rebihić, MA
10.00 h Polazak iz Mostara za Ljubuški
Posjeta Humačkoj ploči – Franjevački samostan, Humac (Ljubuški)
9.30 h Fotosafari u Počitelju
11.00 h Dolazak u Ljubuški
12.00 h Polazak iz Ljubuškog za Stolac
13.00 h – 14.00 h Obilazak nekropole stećaka Radimlja u Stocu
14.00 h Posjeta Makovoj hiži
15.00 h RUČAK (Stolac)
17.00 h Obilazak Begovine u Stocu
18.00 h Šarića kuća u Stocu: Promocija dvije knjige iz bošnjačke usmene književnosti, uz muzičku interpretaciju sevdalinki
1. „Bošnjačka usmena lirika“ (autor: dr. Nirha Efendić)
2. „Novelistička i šaljiva priča u bošnjačkoj usmenoj prozi“ (autor: doc. dr. Amira Dervišević)
Promotori: prof. dr. Sanjin Kodrić, doc. dr. Sead Šemsović
– Kratki koncert sevdalinki
Gost: Adnan Pajević, interpretator
19.30 h Avlija Tekije u Stocu : Kazivanje stihova sandžačkih divanskih pjesnika, uz pratnju gitare i naja
20.15 h Polazak iz Stoca za Blagaj
2. Sadržaj Neretvanske deklaracije
“Neretvanska deklaracija o bosanskom jeziku
1. Okosnice naučnog rada u okviru lingvističke i književne bosnistike posebno su vezane za bosanskohercegovačko južno podneblje. U skladu sa svojim nazivom, Deklaracija govori o bosanskom jeziku u dolini Neretve i za cilj ima to da afirmira bosanskohercegovački jug kroz bosanski jezik, i obratno – bosanski jezik kroz bosanskohercegovački jug.
2. Počev od Humačke ploče iz 10/11. stoljeća kao najstarijeg bosanskog pisanog spomenika na narodnom jeziku, a naročito s obzirom na raznovrsnost i brojnost starobosanskih natpisa na stećcima i drugih tragova naše pisane tradicije, bosanskohercegovački jug izvorište je i središte srednjovjekovne bosanske pismenosti.
3. Kao simbol i bosanska prepoznatljivost u svjetskim okvirima, stoje bosanskohercegovački stećci, što je posebno slučaj u vezi s našim najočuvanijim, najukrašenijim, najvećim i najvažnijim nekropolama stećaka, koje su smještene upravo na bosanskohercegovačkom jugu, kao što su nekropole Radimlja i Boljuni.
4. Svjetski poznata bošnjačka balada Hasanaginica (1774) vezuje se također za južno bosanskohercegovačko područje, kao i niz drugih važnih lirskih, lirsko-epskih i epskih ostvarenja naše usmene, narodne književne tradicije.
5. Osnovica bosanskog standardnog jezika, ali i drugih srednjojužnoslavenskih jezičkih standarda jeste bosanski istočnohercegovački dijalekt, i zato ga valja posebno njegovati i čuvati na svim jezičkim nivoima, a naročito njegov akcenatsko-prozodijski sistem kao jezičko blago i prepoznatljivost.
6. Čak i u vrijeme Bečkog književnog dogovora (1850), ali u kontinuitetu i prije i kasnije, na našem jugu u javnosti i društvu ne samo među muslimanima već i među pravoslavcima i katolicima u upotrebi je bilo bosansko ime jezika, koji je bio službeni jezik u školama u Mostaru i okolini, kako u vrijeme osmanske, tako i u vrijeme austrougarske uprave. U tom smislu, uz niz drugih, treba se sjetiti i Halila Hrle, Omera Hume ili Ibrahima Kapetanovića, ali i pravoslavnih i katoličkih prvaka našeg juga, poput Pere Tunguza i biskupa Pavla Dragičevića.
7. Rodonačelnik novije bošnjačke književnosti Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak jedan je od najangažiranijih proevropski usmjerenih intelektualaca u Bosni i Hercegovini krajem 19. i početkom 20. stoljeća, a snagom svojeg kulturnog i društvenog pregalaštva stekao je i status “bošnjačkog Vuka Karadžića”. Zalažući se za uvođenje “zapadne pismenosti” među bosanskim muslimanima, pokrenuo je i list Bošnjak (1891), a njegov rad na sakupljanju i sistematiziranju književne tradicije rezultirao je i zbirkama Narodno blago (1887) i Istočno blago (1896–1897), prvim takvim ostvarenjima kod Bošnjaka.
8. Pored toga što je bio naročito važan književni i kulturni centar osmanske Bosne, s piscima poput Hasana Zijaije, Derviš-paše Bajezidagića, Fevzije Mostarca, Mustafe Ejubovića Šejh-Juje, Habibe Rizvanbegović Stočević, Arifa Hikmet-bega Rizvanbegovića Stočevića i drugih, Mostar i bosanskohercegovačko južno podneblje i tokom cjelokupnog novijeg vremena jedno su od najvažnijih središta književnosti i kulture u Bosni i Hercegovini. Za ovaj prostor vežu se imena ličnosti kakve su Safvet beg Bašagić, Osman Nuri Hadžić, Osman Đikić, Abdurezak Hifzi Bjelevac, Hamza Humo, Alija i Abdurahman Nametak, Hamid i Mehmedalija Mak Dizdar, Zuko Džumhur i brojni drugi, sve do Dževada Karahasana, koji je također pisac bosanskohercegovačkog juga u širem smislu, ali i Aleksa Šantić, Svetozar i Vladimir Ćorović, don Franjo i Ivan Milićević, Antun Branko Šimić i ostali.
9. Ljubušak Riza-beg Kapetanović autor je prve pjesničke zbirke jednog Bošnjaka na “zapadnoj pismenosti” (1893), s dramskim fragmentom Ali-paša (1894) Nevesinjac Safvet-beg Bašagić začetnik je bošnjačke dramske književnosti, a Mostarci Osman Nuri Hadžić i Ivan Milićević autori su prvog bosanskohercegovačkog i bošnjačkog romana Bez nade (1895), čija se radnja i zbiva u Mostaru.
10. U Mostaru je krajem 19. i početkom 20. stoljeća djelovalo više društava važnih za književnost i kulturu Bosne i Hercegovine, što je i vrijeme kad je Mostar bio i “grad opsjednut pozorištem”. U Mostaru je osnovana i Prva muslimanska nakladna knjižara i štamparija Muhameda Bekira Kalajdžića (1910), koja je izdavala i znameniti bošnjački književni časopis Biser (1912) pod uredništvom Muse Ćazima Ćatića. Kao i Ćatić, koji je u Mostaru objavio svoju jedinu zbirku pjesama (1914), književno posebno značajne godine u Mostaru je proveo i Skender Kulenović, koji je tu napisao neke od svojih najuspjelijih soneta te začeo svoj roman Ponornica (1977). U Mostaru je osnovana i Prva književna komuna Ihsana Ice Mutevelića (1970).
11. Stočanin Mehmedalija Mak Dizdar autor je pjesničke zbirke Kameni spavač (1966), vjerovatno najznačajnije pjesničke knjige u bošnjačkoj i bosanskohercegovačkoj književnosti, ali i autor svojevremeno presudno važne knjige Stari bosanski tekstovi (1969), kojom kao i svojom poezijom afirmira bosanski srednji vijek, dok sam bosanski jezik afirmira u važnom tekstu Marginalije o jeziku i oko njega (1970).
12. Prvi izbor iz bošnjačke književnosti – Biserje (1972) djelo je Stočanina Alije Isakovića, istaknutog bošnjačkog i bosanskohercegovačkog pisca i književnog istraživača, koji je i autor znamenitog teksta o bosanskom jeziku Varijante na popravnom ispitu (1970), kao i prvog savremenog rječnika bosanskog jezika Rječnik karakteristične leksike u bosanskome jeziku (1992).
13. Bosanskohercegovačko južno podneblje dalo je i istaknutog lingvistu i filologa kakav je akademik prof. dr. Asim Peco, a čovjek našeg južnog podneblja jeste i dr. Muhamed Šator, koji će biti zapamćen između ostalog i po razrješenju misterija i afera u vezi s prvom Gramatikom bosanskoga jezika (1890), čime je doprinio rješavanju pitanja posebno o bosanskom jeziku u vremenu austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini.
14. Područje bosanskohercegovačkog juga iznjedrilo je i znamenite istraživače bošnjačke i bosanskohercegovačke književne i kulturne prošlosti, od Mehmed-bega Kapetanovića Ljubušaka kao začetnika književne i kulturne historiografije kod Bošnjaka, preko dr. Safvet-bega Bašagića, prvog u punom smislu riječi modernog bošnjačkog historičara književnosti i kulture i utemeljitelja bošnjačke orijentalne filologije i uopće prvog bošnjačkog doktora nauka, pa do prof. dr. Muhsina Rizvića, najznačajnijeg historičara bošnjačke i bosanskohercegovačke književnosti, ili istaknutog književnog tumača i estetičara prof. dr. Kasima Prohića te niz drugih. Uz proučavaoce šireg kulturnog naslijeđa, kakav je bio Hifzija Hasandedić, južni kraj dao je i istaknute sakupljače i proučavaoce usmene književnosti te folkloriste, kakvi su i Alija Nametak ili Hamid Dizdar, a posebno akademik prof. dr. Đenana Buturović.
15. Južno podneblje ostvarilo je nemjerljiv značaj u konstituiranju, razvoju i očuvanju lingvističke i književne bosnistike, čemu je važan doprinos dalo i osnivanje studija maternjeg jezika i književnosti na nekadašnjoj mostarskoj Pedagoškoj akademiji (1950), a posebno osnivanje Fakulteta humanističkih nauka Univerziteta “Džemal Bijedić” u Mostaru (1999) zalaganjem prof. em. dr. Elbise Ustamujić, kao i rad Muzeja Hercegovine i Arhiva Hercegovine te drugih ustanova, odnosno rad brojnih drugih pojedinaca u oblasti lingvistike, nauke o književnosti i kulture.”
(Prema: http://faktor.ba/stav-predstavljena-neretvanska-deklaracija-o-bosanskom-jeziku-u-mostaru/)
Kada se razgrnu fraze, u konstrukcijama karakterističnim za Kodrićev stil, ostaju tvrdnje koje su ili besmislene, ili proizvoljne, ili nenaučne, ili propagandne. Bez nacionalnih i teritorijalnih odrednica one glase ovako:
Okosnice (naučnog rada) su vezane za južno podneblje. Deklaracija afirmira teritoriju kroz jezik, i obrnuto. Ploča je izvor pismenosti. Stećci stoje kao prepoznatljivost. Balada se vezuje za podneblje. Dijalekt treba čuvati. Jer je ime službenog jezika bilo u upotrebi, treba se sjetiti Pere Tunguza. (I biskupa Dragičevića.) Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak snagom pregalaštva stekao status “Vuka Karadžića”. Karahasan je pisac juga u širem smislu. Pisac s dramskim fragmentom začetnik je dramske književnosti. Kulenović je u Mostaru začeo roman. Mak Dizdar poezijom afirmira srednji vijek. Područje juga iznjedrilo je istraživače. Južno podneblje ostvarilo je nemjerljiv značaj u konstituiranju, razvoju i očuvanju lingvističke i književne bosnistike.
Stavovi koji se saopštavaju na ovakav način ili su banalni, opštepoznati, ili su proizvoljni, nedokazani ili nedokazivi, i većinom su irelevantni za savremenu nauku o književnosti, koja i ideologiju vidi kao svoj predmet a ne kao svoj metod.
Ono što ostaje nejasno jeste da li je s Neretvanskom deklaracijom posao završen, ili je tek započet; trebamo li očekivati uskoro Drinjsku deklaraciju, Unsku deklaraciju, Vrbasku deklaraciju, Lašvansku deklaraciju, Sprečansku deklaraciju, Mošćaničku deklaraciju? Šta je sa zapadnim podnebljem, šta sa sjevernim, šta sa istočnim, šta sa sjeverozapadnim, šta sa jugoistočnom, šta sa jugosjeverozapadnim, šta sa sjeverozapadnojugoistočnim? Hoće li se razvijati naučna metodologija koja će doline rijeka i potoka u Bosni i Hercegovini dovoditi u vezu sa književnim stvaralaštvom etničkih zajednica, i hoće li se naučno-stručni studentski turizam razvijati u tom smjeru?
Deklaracija ni po sadržaju ni po stilu ni po formi nije naučni rad. Nakon što je publicitetom zasjenila sam događaj – tzv. susrete bosnista, čija je svrha bila očito da joj pribave akademski kredibilitet – njeno objavljivanje i čitanje pred studentima, bez nužne kritičke distance, ne može se razumjeti kao sadržaj naučno-stručne ekskurzije. Da li je ona to ipak bila, i na koji način su Filozofski fakultet u Sarajevu i Sarajevski univerzitet sa njom povezani, to je ostalo nejasno.
Ili nije?
