U Sarajevu je 28.11. (juče) održana javna rasprava o Nacrtu budžeta za 2018. godinu, u organizaciji i na poziv aktivista DPO Jedan grad, jedna borba. Raspravi je u sali sarajevske Opštine Stari Grad prisustvovalo oko 30 građana, a ono što je rečeno trebalo bi zvučati ne kao zvono nego kao sirene za uzbunu.
Jer budžet, ovakav kakav je, prijeti učincima elementarne nepogode. U toku rasprave, koja se uglavnom strogo držala predviđenih pravila (dužina diskusija i fokusiranost na temu – analiza Nacrta), moglo se čuti ovo. Udri po siromasima Aktuelna vlast planira smanjenje subvencija; za kuhinje 1/2, za grijanje 1/3 ranije planiranih iznosa. Nestala je i stavka od 4,1 milion subvencija đacima za prevoz. Istovremeno se nastavlja sa investicijama u skijališta (2 miliona, plus milion za poslovno-sportski objekat u Trnovu, 1/2 miliona za obnovu startnog objekta na Bjelašnici).
Sve to je već sada cijenama nedostupno većini građana kantona, pa je jasno da Vlada vodi politiku kojom dugoročno osigurava prihode vlasnicima privatnih apartmana. Kao grupa TNT, oduzima od siromašnih da bi dala bogatima. Socijalna nesvijest aktuelne vlasti ogleda se i u tome da prihodima nisu planirani (a nisu, jer takav zakon nikad nije ozbiljno razmatran) porezi na prazne stanove, kojih je u Sarajevu sve više. (A u aktuelnom sunovratu urbanizma biće ih još više.) Prema procjeni iznesenoj u toku rasprave, samo 1% poreza na njihovu vrijednosti donio bi u budžet 60 miliona. Slična stvar je i sa odnosom vlasti prema koncesionarima koji svoje obaveze prema Kantonu ne izvršavaju. Umjesto da momentalno raskine ugovore sa neplatišama, vlast se odlučuje na dugotrajne procese za koje vrijeme se resursi iscrpe, a koncesionari obogate. (I kanton osiromaši.)
U istom ozračju nebrige za bogatstva kojima raspolaže, aktuelna vlast planirala je smanjiti prihode od “davanja prava na eksploataciju prirodnih resursa, patenata i autorskih prava”, sa 3,2 miliona, na 1,4.
Lobijem ću te, lobijem ćeš me
Da su budžet sastavljali lobistički interesi vidi se iz činjenice da se kapitalnim projektima planira utrošak od 16 miliona za saobraćajnice, a da istovremeno nema plana za revitalizaciju prigradske željeznice, koja bi saobraćajne gužve znatno rasteretila. Iako se budžet predstavlja kao razvojni, privreda je ostala kratkih ruku.
Najbolja ilustracija vizije razvoja koju ova vlast ima je da će se 3 miliona utrošiti za razvoj voznog parka MUP-a, a 1/2 miliona za razvoj nauke. Isto toliko, 1/2 miliona, planira se potrošiti na subvencije za gasne priključke, u svrhu smanjenja zagađenja zraka. Bez socijalne karte građana, koju Kanton nema, nije jasno kome i po kojim kriterijima će se taj novac dijeliti, ali je jasno da se zagađenje neće znatno smanjiti, jer se taj problem mora rješavati sistemski i strateški. Pred ukupno tri zaposlena u tom sektoru, od kojih dva inspektora, smog se nema čega bojati.
Učesnici u raspravi osvrnuli su se i na problem vodosnabdijevanja. Pozdravljena je odluka vlade da planira desetak miliona u sanaciju, ali ostaje nejasno kakav je kreditni aranžman, tj. ko će počevši od 2020. godine dugove vraćati. Ako će Vodovod, i ako će preko uvećane cijene vode, onda i ovdje kroz brojke progovara TNT vlada. Jasno, strategije za dugoročnu stabilizaciju vodosnabdijevanja još nema, a nacrt ne predviđa izričito neku crkavicu kojom bi se broj redovnih kontrola kvaliteta vode povećao za 5%, kako bi bio u skladu sa zakonskim minimumom.
Iako to nije rečeno, među kapitalnim investicijama i dalje je najkapitalnija ona za plate. Od 757.255.600 miliona, 37% odlazi na njih. Po visini budžeta Sarajevski kanton trostruko prevazilazi tri (od devet preostalih) najbogatija u Federaciji. Pri tome, cijene u Bingu su svugdje iste… Gdje odlazi višak?
Obrazovanje i kultura
Nekoliko učesnika osvrnulo se i na dvije zagonetne stavke u ukupnom iznosu od 1,6 miliona za razvoj informatičkih platformi i e-dnevnika u rejonu ministarstva obrazovanja. Rečeno je da IT sektor predstavlja idealan okvir za korupciju, i da će se od predlagača tražiti da ovu “investiciju” detaljno obrazloži. Nedostatak obrazloženja za većinu trenutno spornih planiranih iznosa problem je koji otežava raspravu. Tehnički, bilo je, i još uvijek jeste, moguće svaku stavku učiniti aktivnom, u smislu da se klikom na nju otvori prozor sa obrazloženjem, ili linkom na kome se ono može naći. Odluka vlade da to ne učini znak je njenog opredjeljenja za netransparentnost, a to onda budi sumnju u njene časne namjere.
Naglašeno je da u ovoj formi, bez adekvatnih obrazloženja, Nacrt nije u skladu sa zakonom i da otvaranje Javne rasprave o njemu u tom obliku predstavlja posao za kantonalno pravobranilaštvo i državno tužilaštvo. Realno, kako se može objektivno raspravljati o tome zašto od 18 miliona za kulturu, 13 ide za pozorišta, a 5 sve ostalo, pri čemu od tih 5 miliona 200.000 na neki misteriozni Institut za kulturu. Ili: šta može građanin s digitronom u ruci zaključiti drugo nego da ako je godišnji prihod od parkinga 1 milion, da se dnevno naplati 114 maraka, ako ta stavka nije objašnjena razumljivo i pregledno?
Foto-finiš
Vlada je javnosti dala 20 dana da dostavi primjedbe i prijedloge, i taj rok ističe 5. decembra. Sama nije prstom mrdnula da se građani kvalitetno informišu i da im se omogući da svoje pravo na uređivanje budžeta ispune. Rasprava u organizaciji DPO Jedna grad jedna borba u tom smislu ima i simboličan značaj, ali ona po svemu sudeći neće ostati na tome. Sve rečeno u toku rasprave, u formi i proceduri koja je previđena, naći će se u materijalima Skupštine.
