Odlomci iz knjige. Cosmoboy, Sexikon, Sexpresionizam.
Ova knjiga je bakterija u ispranim mozgovima,
virus u sterilnim mislima,
mrlja na idealu etničke čistoće.
Jer dokazuje da se zlo ne rađa između nogu
nego između ušiju.
Jer dok se u školama ne bude učio govor tijela,
vladaće jezik sile.
Jer sloboda počinje
tamo gdje prestaje strah!
Cosmo, reci nam co smo
Ova je knjiga napisana za generaciju djece rođene uz ratove devedesetih, na pragu svijeta spremnog da im opustuši živote ostavljajući ih bez duhovne ljepote i jasnog smisla; svijeta koji zaglušujuće glasnim čitanjem svetih knjiga oslobađa pojedinca obaveze da između uzroka i posljedica pronalazi veze i utvrđuje zakonitosti, jednako kao što kroz medije (elektronske i štampane), svodi egzistenciju na trenutno i neupitno zadovoljavanje lažnih i banalnih potreba.
Cosmopolitan je jedan od mnogih medija kroz koje ta logika progovara, a izabran je kao materijal za vivisekciju samo zato što je u nudio više tema i građe, i jer je, prema tvrdnji uredništva, tržišno najuspješniji. Nikakav lični privatni motiv nije uticao na taj izbor. Ono o čemu piše i šta objavljuje Cosmo nude i Mila, Tena, Azra, Glorija, Gracija, Viva, Story, Elle, Joy… ističući na naslovnicama 12 stvari koje nipošto, 13 poza koje obavezno, 18 pravila za, 634 razloga protiv, 10 zapovijedi, 314 odluka, 96 pitanja, 69 odgovora, 24 savjeta, 27 trikova, 4 znaka, 9 grešaka, 12 tajni, 5 istina, 6 laži, 7 opasnosti, 19 uputa, 11 koraka, 8 strategija, 15 situacija…
Zahvalne čitateljke, u Hrvatskoj vedre&smjele a u Srbiji aktivne, aktuelne, atraktivne osjećaju zbog toga zahvalnost koju Cosmo rado objavljuje:
(Cosmo-spasitelj):
“Hvala vam što postojite. Spasili ste mi kosu, kožu, nokte… um, što je najvažnije, a možda čak i brak. U svakom slučaju, pojavili ste se u mom životu u najbolje moguće vreme – kao misionar.”
“Hvala ti što si koračao kroz moj život, što si me učinio pametnijom i dao mi snagu da počnem voljeti svoj život, iz ogorčene tinejdžerice pretvorio si me u sigurnu, snažnu i odlučnu osobu… Koračaj i dalje kroz moj život.”
“Hvala vam za tekst ‘Žene koje su se odlučile uništiti’. I ja sam jedna od njih.”
“Ležim u kadi i čitam novi broj Cosma. (…) Zapravo sam se u njemu pronašla. Vratila sam vjeru u sebe, osjećam se pobjednički, i konačno dišem punim plućima.”
“Kad samo pomislim koliko sam puta umorna od učenja uzela Cosmo da se opustim. Uz vas sam se skućila i krenula na aerobik… Odrasla.”
“Jednoga dana mi je u ruke dospio Cosmo i tada se dogodilo TO – postala sam svjesna što sam sve propustila. Počela sam brinuti se o sebi, fizički i psihički, (p)ostala sam ja, samo bolja…”
“A i moja kći, kad vidi negdje naslovnicu Cosma, ponosno kaže: ‘moja mama ovo čita’.
(Cosmo-prijatelj):
“Od stresa se liječim čitanjem Cosma. Cosmo je prijatelj koji me još nikad nije razočarao.”
“Neponovljivi ste, veličanstveni! Korakom uz korak, ramenom uz rame, koračaću sa Cosmom.”
“I ne samo to. Cosmo se ne srami, on sve zna i pravi je prijatelj.”
“Držeći onaj prvi broj još u maju, osetila sam se internacionalnom devojkom, a ne samo ‘balkanskom ribom’. I verujte mi, svaki broj čuvam, ali i čitam dok svaki tekst ne naučim napamet.”
“Biću lepša, sigurnija devojka, sa više samopoštovanja, čvrstim stavovima, zaraslog srca, spremna da osvaja svet sa Cosmom na stolu uz jutarnju kafu, u tašni na faksu i pored kreveta, da me sutra, kada otvorim oči podseti da je život lep, vredan, a da ga takvim čine male stvari.”
“Postala sam prava Cosmo-djevojka i mnogi se sada žele družiti sa mnom, ali ja znam da ste, osim moje obitelji, jedino vi iskreni.”
(Cosmo-savjetnik):
“Nadam se da će mi jednog dana vaši savjeti zatrebati.”
“A onda klik u glavi: odlučila sam poslušati vaš savjet, urediti se i krenuti u biro za zapošljavanje.”
“Cosmo kupujem zato što mi daje ono što trebam: savršen omjer glamura, istine i savjeta!”
“Prosto upijam sve rubrike i zaista nastojim da budem Cosmo devojka – lepa, pametna i uvek u trendu.”
“Čuvam sve brojeve Cosma, moja kći ih pažljivo prelistava, komentira fotografije, a kad dođe novi broj ne znamo tko će ga prvi prelistati. Cosmo čita i moja mama; kad komentiramo neku situaciju ona vas citira, jednostavno, od vas crpimo snagu da riješimo neki problem…”
“Kako oralno zadovoljiti muškarca? Znam da sve stiže s iskustvom, no ipak ne bih željela od dečka napraviti invalida.”
(Cosmo po svaku cijenu):
“S našim malim budžetom, kad nema novca, moja kći tjedan dana ne puši da bi mogla kupiti Cosmo, a to je žrtva vrijedna divljenja.”
“Tužno mi je i pomisliti, a kamoli reći da cijeli mjesec štedim za Cosmo.”
Cosmopolitan se uređuje čvrstom rukom i s jasnim programom. (Cosmo sam o sebi: “Cosmo je zamišljen kao “sestrinski savjet” koji se obraća ženama od 24 do 40 godina. Njegova je filozofija da je seks partnerstvo i da žena u svemu može ići sama.” … “Voljeli bismo da Cosmo zrači pozitivnom energijom, te da ženama – da se poslužim starom feminističkom terminologijom – našim sestrama – šalje poruku da u svojem životu uvijek mogu napraviti pomak nabolje: u ljubavi, seksu, poslu, prijateljstvu, pa čak i izgledu.”)
Zadatak je, dakle, probuditi i ojačati samosvijest žena na oba plana, tjelesnom i duhovnom, jer problemi na jednom odražavaju se na drugom.
Zadovoljstvo vlastitim tijelom podstiče se tekstovima (i reklamama, često je granica između njih nevidljiva) o izgledu: on uvijek može biti još bolji. Napredak je osiguran najmodernijom odjećom, najnovijom kozmetikom i redovnim vježbanjem.
(Karijera)
Cosmopolitan jednako kao Diznijevi crtići, nema skrupula. Kao što se od grčke mitologije može napraviti američki mjuzikl, tako se od dobre djevojke može napraviti još bolja. Pa u stalnoj rubrici, “Ja, samo bolja” Cosmo savjetuje:
“Mantrajte ili blebećite, svejedno.” (U istoj rubrici, ali u drugom broju, također: “Samo udišite i izdišite, pustite da vam svaka misao prođe kroz glavu, ali neka otiđe kao što je i došla.)
Od djevojke kojoj je svejedno da li mantra ili blebeće očekuje se da bude zaposlena, da napreduje u poslu i da zbog toga bude zadovoljna, kako bi izgledala još bolje u još boljoj odjeći i sa još boljom kozmetikom koju sa još boljom nadnicom sebi može priuštiti. Šta bi cosmodjevojka željela biti kad poraste? Model. Iako ni to zanimanje nije bez mana: “Posao modela je stresan, među ostalim, i zato što se djevojke vrlo rano moraju osamostaliti. Dok njihove vršnjakinje još ne razmišljaju ni o tome što će studirati i dobivaju džeparac od roditelja, modeli se suočavaju s poslovnim problemima i moraju naučiti gospodariti katkad i velikim novcem.”
(Kalorije)
Ako i nije model, jasno je da cosmodjevojka treba biti mlada i samosvojna, zatvorena za stereotipe i otvorena za nove ideje u vezi sa kontinuiranim poboljšavanjem izgleda i raspoloženja. Kako raspoloženje zavisi od izgleda, put ka njegovom popravku vodi preko korekcije look-a. Cosmo, koji štedi vrijeme svojih sestara, povezuje mršavljenje i poljepšavanje savjetom:
“Provedite tri sata u blagdanskom shoppingu: izgubit ćete 429 kalorija i precrtati sve sa svog spiska.”
Fizički rad cijeni se samo kao prilika za gubljenje kalorija, i nema ga među pozivima kojima se bave cosmodjevojke. (Dizajnerice, glumice, manekenke, arhitektice, književnice, urednice, sekretarice…)
Sirotan Alija Sirotanović, da je “naš” Cosmo izlazio u njegovo vrijeme, zamislio bi se nad otkrićem da
“Za vreme seksa, po statistikima, gubi se isti broj kalorija kao i kada čovek radi u rudniku.”
Zastao bi, s lopatom u jednoj i Cosmopolitanom u drugoj ruci, i zapitao se šta radi osam sati u oknu, kad bi istu korist imao i od pola sata u ženi. Kad bi, kao Cosmoboy, pročitao stotinjak Cosmopolitana, onda bi mogao naslutiti da je seks posao koji ulaganje u izgled i ponašanje vraća s najboljom kamatom, zbog čega poslovnih savjeta te vrste sestrama nikad dosta.
“Naravno, valja odmjeriti snagu i odabrati pravi trenutak. Sasvim ga sigurno nećete potezati za kosu još s vrata, tek kad stigne s posla, gladan i umoran.”
Kad je seks dobar, sve drugo se zaboravlja. Samosvojna poslovna aktivna, atrakrtivna i aktuelna djevojka odjednom se pretvori u domaćicu koja svog muškarca, gladnog i umornog, čeka da se vrati s posla.
Ali u istom tekstu, nekoliko redova niže, zaboravlja se prethodni savjet, pa se mladoj kućanici predlaže suprotno:
Navalite na njega čim stigne kući. Otkopčajte mu šlic, pružite oralni seks već u hodniku: gladno i strastveno. Zapamtit će. I vratiti istom mjerom.
Kakav je, dakle, muškarac?
Muškarac je gladan i umoran, jer je čitav dan radio.
Kakva je cosmocura?
Cosmocura je gladna i strastvema, jer je cijeli dan bila domaćica.
Čega je muškarac gladan?
Muškarac je gladan ručka koji je cosmocura pripremila.
Čega je cosmocura gladna?
Cosmocura je gladna penisa kojeg je muškarac pripremio.
Međutim, za razliku od svojih viktorijanskih prethodnica, ona na zadovoljavanje muškaraca gleda ne kao na dužnost nego kao na investiciju. Otuda je i finansijsko obrazovanje djevojaka je također dio edukacije:
(Finansije)
“Ako za 5 godina uštedite 100.000 kn (1500 kn mjesečno uz kamatu od 6,5 posto) i ostavite tu lovu da dalje skuplja kamate, da ne uplatite više ni kune, za 30 godina imat ćete 700 tisuća.”
Po istom principu:
Ako biste svakog dana pojeli deset jaja manje, i pustili da se iz njih izlegu pilići, nakon godinu dana imali biste farmu od 20.000 pilića, a za 30 godina kombinat od 4.000.000.
Cosomopolitan se ne pita koliko je žena u Hrvatskoj zaposleno, i koliki je njihov prosječni dohodak; koliko ih je u stanju istovremeno skidati 429 kalorija dnevno i ostavljati 1.500 kuna mjesečno. U zemlji koja se za petnaest godina nezavisnosti zadužila 26 milijardi dolara, u kojoj su valjda sve banke u stranom vlasništvu, a ukupni krediti građana stalno rastu, ideja da se štednjom zaradi 700.000 tisuća zvuči realno tačno onoliko koliko je realno da se razbijanjem i gutanjem deset jaja manje dnevno izgradi peradarsko carstvo.
Cosmopolitan od svojih pitomica očekuje, međutim, da, nakon što preuzmu odgovornost za vlastite finansije, razviju i političku svijest. Istina, u rješenju nedoumice: “Za koga da glasam? Za onog koga biste voljeli za šefa ili suradnika.” demokratskim pripravnicama ne ostavlja se mogućnost da glasaju za onu koju bi voljele za šeficu ili suradnicu? Muški rod je jedini izbor i kad se ista stvar kaže na drugi način:
“Birajte onako kako birate časopis koji kupujete: odlučite se za one koji ne troše vaš novac i vrijeme.”
Da li Cosmo tu misli na Cosmopolitan? Troši li on novac i vrijeme svojih čitateljki? Ne, jer 25 kuna i par sati čitanja nikakva su cijena za stotine savjeta koji štede i vrijeme i novac. Reklama za telefonsku pretplatu:
“Mislite li da telefonirajući ne možete uštedjeti 500 kuna? Nekad se mislilo da Van Gog ne zna slikati.”
Mislite li da se kupujući ne može uštedjeti milion kuna? Nekada se mislilo da je Zemlja centar svemira.
Mislite li da se gledajući televiziju ne može uštedjeti pet miliona kilovata?
Nekad se mislilo da sperma nastaje u kičmi.
Mislite li da čitajući Cosmo ne možete uštedjeti na čitanju knjiga.
Nekad se mislilo da snošaj sa djevicom liječi od spolnih bolesti.
(Književnost)
Istina, čitajući Cosmo može se naučiti pisati:
“Otvorili ste mi oči. Iako znam da je put postajanja piscem dug, neću se predati!” piše buduća spisateljica nakon Cosmopolitanovog poziva:
“Da biste napokon mogli početi svoju književnu karijeru, najprije proučite Cosmotečaj kreativnog pisanja.” u tekstu naslovljenom sa “Napišite bestseler”.
A šta je bestseler?
Knjiga koja se “preporučuje se za čitanje u kadi, jer za duljeg ležanja možete je pročitati od prve do zadnje rečenice.”
Ležanje je, čini se, jedini stav primjeren književnosti:
“Zimska popodneva i večeri idealni su za čitanje, a želite li se posebno ugrijati i svog kavaljerosa što dulje zadržati na kauču, posudite u kvartovskoj videoteci i koju sezonu “Sopranosa” na DVD-u.”
Cosmodjevojka, ukratko, da se ovo uvodno razmatranje privede kraju, ima ljubimca, dečka, posao, stan, dobar izgled, visoka primanja, razvijenu političku svijest, redovan, raznolik i siguran seks, više od 20 a manje od 40 godina i Omiljeni magazin koji je apdejtuje na sve što je postalo in ili je otišlo u out.
A od ovog trenutka ima i Cosmoboya, muškarca koji usmjerava svoju pažnju na usporene snimke rečenica iz Cosmopolitana provjeravajući na sebi njihovu valjanost i vrijednost.
Često ga se može vidjeti kako obilazi kiosk na tramvajskoj stanici Baščaršija. Pažnju mu privlače naslovnice magazina sa nagim i polunagim ženskim tijelima. Naga su u istočnom izlogu, rezervisanom za pornografiju. Polunaga su na zapadnom, gdje su časopisi za žene.
Subjekti u naslovima su na istoku u ženskom rodu jednine, na zapadu u ženskom rodu množine. Objekti su uvijek u muškom rodu, ali sa različitim značenjima:
Na zapadu u naslovu “Kako da GA navučete na tanak led” GA se odnosi na cijelog muškarca, na istoku, u naslovu “Volim GA kad je velik”, GA se odnosi na samo jedan njegov dio.
Istok je, bez želje da to sakrije i negira, vulgaran, u stalnom ratu sa nevidljivim građanskim moralom, Zapad se prodaje kao avangardan, u stalnom ratu sa Istokom.
Putnici ne kupuju robu izloženu na istočnoj strani, ne samo zbog oporezovane cijene već i zbog stida. Kupovanje svrstava kupce u zagovornike pornografije, a malo ih je koji će to javnim činom priznati.
Kupovanje magazina iz zapadnog izloga, naprotiv, stav je političke samosvijesti, izraz slobodne volje, dokaz suvremenosti, saučesništvo u pokretu za žensko oslobođenje.
Od čega se žene oslobađaju?
Od muškaraca?
Ne, o muškarcima se u ženskim magazinima piše sa omalovažavanjem, kao o stvarima, kao o kućnim ljubimcima, ukratko, kao o bićima nedostojnim da budu stvarni neprijatelji. Ženski neprijatelj broj jedan nisu muškarci. Ženski neprijatelj broj jedan je narančina kora!
Magazini na zapadnoj strani puni su optimizma, utjehe, biblijske odlučnosti. S vjerom – u čuda:
“Zračite ljepotom!” “Hrabro stanite pred ogledalo!” “Koristite vibrator” “Zablistajte!” “Pritisnite točke užitka”, “Probudite vrtlaricu u sebi”, “Odmasirajte ga”, “Nauljite se”, “Napadnite celulit iznutra i izvana”, “Pratite našu semafor tablicu”, “Vježbajte uz pomoć zvijezda”…
Ženski magazini nisu obični magazini, to su sveti magazini. Oni nude raj na zemlji. U robnoj kući.
Na odjelu za žene.
Kupovinom svojih magazina žena postaje moderna, samosvojna, neovisna, zdrava i zadovoljna. Sve što je propustila za osam školskih godina može nadoknaditi za sedam konvertibilnih maraka:
Kako da joj ON jede iz ruke? Kako da ga navuče na tanak led? Kako novim postseksualnim tehnikama da produži strast?
Bezbroj je korisnih savjeta iz broja u broj, iz mjeseca u mjesec, neumorno, uporno, na sjajnom glatkom papiru, autoritativno, optimistično, uvjerljivo. Broj problema, međutim, ostaje isti: siromašan seksualni život, nezadovoljstvo u profesionalnom i društvenom životu, i neprikladno tijelo. Sve je više dobijenih bitaka u već izgubljenom ratu.
U ratu protiv samih sebe.
Žensko pismo puno je muških pravopisnih pogrešaka.
Gomilanje različitih savjeta za otklanjanje istih teškoća umanjuje učinkovitost savjeta i uvećava težinu problema. Uputstva za korištenje preparata ispunjavaju stranice između reklama za preparate. Tako ženski magazini, umjesto da koriste čitateljkama i ohrabruju ih, stvarno podstiču njihovo stalno nezadovoljstvo i nesigurnost. Uistinu, zastavom ženskog oslobodilačkog pokreta maše fabrikant sredstava za uljepšavanje.
Najzad, koliko magazini na istočnoj strani kioska ponižavaju žensko tijelo, toliko magazini na zapadnoj potcjenjuju žensku inteligenciju.
Slijede promatranja, eksperimenti i zaključci koji to potvrđuju.
COSMOPOLITAN: “Ivana, znanstvenica na naslovnici.””
Znanslovnica
Cosmoboy bi želio upoznati Ivanu, znanstvenicu na naslovnici.
Znanstvenica ima 25 godina. (Mlada, a znastvenica!)
Živi na relaciji Rijeka – London, ali najdraži grad joj je Pariz. (Marija Kiri je tamo s mužem otkrila radijum i polonijum!)
Iz znatiželje se Ivana osamostalila zarađujući kao model (samohrana znanstvenica!!), a iz kuće ne izlazi bez labella i kreme za ruke (Ugrožene naučnim eksperimentima?).
“Jedan sloj maskare bio je dovoljan da njene zelenosive oči, obrubljene svijetlom olovkom, zablistaju!” zaključuje uvodnik Cosmopolitana. (Maskara je 2000 Calorie Dramatic Look, Max Factor.)
Znanost je napredovala od Marije do Ivane, zaključuje Cosmoboy. Nekada su oči znanstvenica blistale od žara nadahnuća, i vjere u svoju ideju. Danas od jednog sloja maskare.
Nekada se znanstvenicom postajalo odricanjem i samopožrtvovanjem, danas šminkom. Marija Kiri je u 25 godini stigla u Pariz da studira, Ivana da pozira. Ivana naime studira imunologiju u Londonu i namjerava se baviti znanstvenim radom.
Ivana, dakle, nije znanstvenica, ona to tek namjerava biti.
Cosmoboj zamišlja sebe na koricama Lettre Internationala (Apolon na naslovnici!): Dipotrija plus-minus osam, oči crvene, usta pravilna i zagriz napravilan, uska ramena, pogrbljena leđa, pileća i proćelava prsa, mlohavi tricepsi… Najdraži grad: Sarajevo. Iz kuće ne izlazi bez: kese sa smećem. Namjerava se baviti: manekenskim radom.
Ali Sveto pismo (ili bi, ciljajući na Cosmopolitan, bilo bolje reći: Sveta Razglednica) ne laže!
Laž bi bila tvrdnja da znanstvenica (koja ne izlazi vani bez labella) ne izlazi vani bez olovke za oči Pencil natural glaze. To bi bila laž!
Laž je kad izjavljujete neistinu sa namjerom da druge obmanete a za sebe steknete korist. A da je Ivana znanstvenica, nije laž. Ivana sigurno umije govoriti nerazumljivo kao naučnici, umije držati epruvetu, ne gubiti svijest u laboratoriji; krase je dakle svi atributi suvremenih znanstvenika.
Plus ljepota u licu, za naslovnicu.
Vrijeme je da se razbiju stereotipi o ružnim, zbrčkanim, prijevremena propalim autističnim genijima kojima dugujemo za ovo tehnološko blagostanje u kojem sve brže živimo i sve sporije mislimo.
Nije laž širiti optimizam i razbijati stereotipe!
Uostalom, odakle znamo da Ivana nije znanstvenica?
To što Cosmo objavljuje njeno lice (“sa zelenosivim očima kojima je samo jedan sloj maskare bio dovoljan da zablistaju”!) a ne objavljuje priču o njenom znanstvenom radu i otkrićima ne znači da ih nema, nego da su možda suviše nerazumljiva ili da su poslovna tajna. Možda je njen tim otkrio “novi Lancomeov puder Adaptive koji sadrži specijalni kompleks Adaptilast zahvaljujući kojem se neprekidno prilagođava potrebama mješovite kože, tako što sebum lica apsorbira u sferične kapsule, koje su sposobne usisati masne čestice i ostaviti mat ten, dok se za suha područja mješovite kože brinu hidratantni agensi, derivati glikola.”
Nije laž da je na naslovnici znanstvenica!
Znanstvenice nisu samo nobelovke. Znanstvenice su sve cosmocure koje znaju šta je specijalni kompleks Adaptilast, i kako se sebum apsorbira, i kako se derivati glikola brinu…
Znanstvenice su, to je poruka ove naslovnice, sve studentice sa manekenskim licem. Studentice bez manekenskog lica nisu znanstvenice dostojne cosmonaslovnice.
Svih drugih stranica jesu, ali naslovnice nisu.
Fizička ljepota i dalje vrijedi više od duhovne.
Cosmofeminizam je muškarac napuderisan Lancomeovim Adaptivom.
Prorok sa ambicijama trgovačkog putnika.
COSMOPOLITAN: “Prije svega, počnite razmišljati o samoj sebi kao fantastičnom proizvodu koji se mora (!) imati. Smislite vlastiti reklamni slogan. Evo nekoliko primjera, izgovorite: «Donosim dobre stvari u život»! Kopirajte moto tvrtke General electric (We bring good things to life) i već ćete se osjećati bolje.»
Just do shit
Dakle, to je tajna uspjeha: ne misliti o sebi kao o ljudskom biću nego kao o fantastičnom proizvodu. Ništa lakše. Just do it. Godina proizvodnje: 1962. (Malo bajat?) Rok trajanja: otisnut na poklopcu. Zemlja porijekla: Made in Jugoslavija. Garancija: istekla. Uputstvo za korištenje: Zavisi. Od čega? Od načina korištenja. Koji opet zavisi od svrhe proizvoda.
Šta je svrha Cosmoboja kao fantastičnog proizvoda?
Zašto je proizveden, osim da kupuje i čita Cosmo, i primjenjuje na sebi njegove fantastične savjete?
Cosmoboy: Halo… Tata. Zašto sam ja proizveden?
Cosmotata: Kako misliš zašto si proizveden?
Cosmoboy: Pa lijepo. Šta je moja namjena?
Cosmotata: Jel ti mene zajebavaš?
Cosmoboy: Ne, ozbiljno. Kad ste me ti i mama proizvodili, šta ste očekivali od mene?
Cosmotata: Da ne ispadneš kreten.
Cosmoboy: Dobro, ali osim toga.
Cosmotata: Da budeš sretan u životu.
Cosmoboy: Dobro, ali osim toga. Šta je moja…
Cosmotata: Izvini, počinje mi bingo…
Tuu, tuu, tuu…
Cosmoboy: …uloga? Funkcija? Svrha?
Svaki proizvod služi za nešto. Cosmopolitan je proizvod. Služi tome da se cosmocure osjećaju bolje. I cosmocure su proizvod. Koji bring dobre things u life. Što će reći: mirašdžike. Ko bring good things in lajf? Vajf. Cosmopolitan je i više od proizvoda: workshop za udavače. Od perilice do drobilice.
Ali nije svim curama, ma koliko Cosmo provodadžisao, namjena da se udaju. Ima ih koje su fantastične za seks, ali nisu proizvod za brak. Koji je njihov slogan?
Koji bi bio Cosmobojev, kad bi počeo razmišljati o sebi kao o fantastičnom proizvodu?
Size does matter? (Veličina je bitna.) Bitna kome? Veličina čega? Neko se pali na velik penis, a neko na veliku Srbiju. A Cosmoboy bi razočarao i jedne i druge. Moraće motokopirati moto neke druge tvrtke. Stavi tigra u svoj rezervoar? (Reklama za esso gorivo). Jer ti to zaslužuješ! (L’Oreal) Niko ne može duže. (Duracell) Pile u svakom tanjuru, auto u svakoj garaži. (Slogan predsjedničke kampanje) Idealan postoji. (Mercedes)… Halo?
Cosmotata: Opet su mi falila tri broja za peterac. Što si zvao maloprije?
Cosmoboy: Da mi pomogneš da izaberem slogan.
Cosmotata: Šta ti je slogan?
Cosmoboy: Par riječi po kojima zapamtiš neku reklamu.
Cosmotata: A šta se reklamira?
Cosmoboy: Ja.
Cosmotata: Na televiziji?!
Cosmoboy: U životu.
Cosmotata: Kako u životu?
Cosmoboy: Fino. Pozdravim se s nekim, pružim ruku, i kažem svoj slogan.
Cosmotata: Ja kad se pozdravljam s nekim i pružim ruku, ja kažem svoje ime.
Cosmoboy: Ime nije slogan.
Cosmotata: Zašto. Ja po imenu pamtim ljude s kojima sam se rukovao.
Cosmoboy: Znam. Ali ime nije dovoljno. Svako ima ime. I deterdžent ima ime, ali ga zapamtiš po sloganu.
Cosmotata: Ja ga zapamtim po tome što mi začepi filter u mašini.
Cosmoboy: Ti si staromodan. Cijeli svijet je danas tržište. A na tržištu se komunicira sloganima.
Cosmotata: Koliko ja znam, na tržištu se komunicira robom i parama.
Cosmoboy: I sloganima, koji pomažu da se roba bolje proda.
Cosmotata: I loša roba da se bolje proda?
Cosmoboy: Nema više loše robe, ima samo loše prodaje.
Cosmotata: A loša prodaja se popravlja dobrim sloganom?
Cosmoboy: Tačno!
Cosmotata: I sad tebi treba dobar slogan da se bolje prodaješ?
Cosmoboy: Tako je. Jer sam počeo o sebi razmišljati kao o fantastičnom proizvodu.
Cosmotata: A meni se čini da si počeo da razmišljaš o sebi kao o lošoj robi.
Cosmoboy: Rekao sam ti, nema više loše robe…
Cosmotata: Ma jebemti oca, jesi li ti magistar ili pijačar!? Jesi li zato išao 20 godina u škole? Da me prekidaš u po binga, da mi kažeš da ljudi više nisu ljudi i da život više nije život, nego da su ljudi sad roba a da je život sad trgovina!!
Cosmoboy: Ali cijeli svijet… globalizacija… tržište… I sad ja tu da se nešto kofrčim…
Cosmotata: Onda evo ti slogan za budalu u šta se pretvaraš:
Ili sam ja najgluplji, ili su svi drugi pametniji.
COSMOPOLITAN: “Priča o ovom novom puderu slična je bajkama: zatvorite oči i savršen ten je tu. ”
Princeza na zrnu praška
Cosmoboy je volio priče slične bajkama, kad je imao pet godina. Sad, kad ih ima četrdesetpet, podozriv je prema svakom gledanju zatvorenih očiju. Nije mu teško zamisliti slične rečenice u magazinima za muškarce:
Priča o novom losionu slična je bajkama: zatvorite oči i savršena frizura je tu.
Priča o novom mehlemu slična je bajkama: zatvorite oči i savršena erekcija je tu.
Priča o novom prašku slična je bajkama: natrljaš desni i savršen osmijeh je tu.
Priča o novom poretku slična je bajkama: zatvorite oči i savršen život je tu.
Dok ne otvorite oči.
Onda otkrijete da savršen puder nije isto što i savršen ten. Onda se pitate šta je savršen ten.
Ten bez rupa, izbočina i fleka? Bez pigmenta? (Majkl Džekson uštedio bi bogatsvo da je držao oči zatvorene!) Bez bubuljica, ožiljaka, bora, pjegica, mladeža…
Ten porculanske lutke?
Želite li to, zaista? Vjerujete li da se na licu može nacrtati život drugačiji od onog koji se proživljava u mozgu?
Kojim to bajkama sliči priča o novom puderu?
Ima raznih bajki. Djevojčica sa žigicima, naprimjer. Mala sirena, možda? Ili ipak Pepeljuga? Snjeguljica? Uspavana ljepotica i zvijer?
Po svoj prilici misli se na bajke sa savršenim krajem. Sa krajem koji se završava poljucem i vjenčanjem. Kao Šrek, neprimjer. Tu se ljepotica pretvori u rugobu, da bi se mogla poljubiti i vjenčati sa drugom rugobom. Put od priče o savršenom tenu do bajke o rasnoj čistoći nije dugačak kao što se čini. Zato Cosmoboy zazire od savršenstva koje se dostiže puderisanjem. Na vagi kojom on mjeri vrijednosti zrno mudrosti teže je od vreće praška.
COSMOPOLITAN: “Premda, kao u slučaju Alanis Morisette i Bjork, primjerice, kosa i talenat mogu predstavljati stanovitu kompenzaciju, ipak se ništa ne može mjeriti s publicitetom i imidžom koje zvijezdama donosi obilno izlaganje pupka u medijima.”
Rupak
Kakvu kompenzaciju Alanis i Bjork postižu kosom i talentom? Šta to kompenziraju?
Cosmo to nikad neće napisati, jer u cosmolendu žene nikad nisu nelijepe, ali će hinjski izabrati baš Alanis i Bjork, dvije neljepotice koje valjda kosom kriju lice kako bi ih ljudi na miru mogli slušati.
Zašto cosmosestrinstvo žrtvuje dvije neobične žene zbog jednog običnog pupka?
Zato što je pupak idealan amblem ideologije koja silikonskim tekstovima ispunjava magazine za savršeno oblikovanje ženskog ega. Otkrivanje pupka je istovremeno i seksi i nevino, provokativno koliko i bezopasno, drsko ali u granicama građanske pristojnosti, sasvim kao cosmo-propovijedi kojima se popunjavaju stranice između reklama. Emancipacija pupka još jedan trijumf žena u borbi za ljudska prava.
I zaslužuje rečenicu dugu pet redova.
Da je živ, Krleža bi umro od zavisti zbog ove rečenice. Premda, primjerice, za razliku od Alanis i Bjork, on nije imao kosu. Imao je samo talenat. Vjerovatno i pupak, ali ga nije obilno izlagao u medijima, što ga je moguće i spriječilo da dobije Nobelovu nagradu.
Cosmoboy nije Krleža, ima više kose i manje talenta, ali zna ono što Krleža nije znao. Da treba pokazati pupak. Pa evo ga:
(Pošto mu je povučen u sebe, a i u salo, i ne da se vidjeti kao prije dvadeset godina, Cosmoboy, da bi ga mogao opisati, moraće ga uslikati. Dakle, škljoc! I evo ga, u rezoluciji 2.0 megapiksela! Zum 10X. Dosad neviđen iz ove blizine i perspektive!)
Pupak.
(Kako opisati ovo čega je pun displej?)
Pupak: jedno ispupčenje u jednom udubljenju usred jednog ispupčenja. Pupak kao nijedan: Pod njim dlake, nad njim dlake. Pod njim gušće, nad njim rjeđe. Više crne, manje smeđe. Krater vulkana. Živa rana. Gujina loga. Pupoljak roga. Al nek se displej malko skrije, nesta sve te čarolije, on je opet obična, glupa, dlakava rupa usred trupa.
Kad malo bolje razmisli, Cosmoboy zaključuje da Bekamu i Ronaldinju možda i nije nužda skraćivati dresove. Možda se rečenica zbog koje bi Krleža umro da je živ ne odnosi na muške pupkove. Možda Cosmo misli samo na ženske zvijezde.
Muškarci mogu biti ćelavi, klempavi, ružni i glupi, ali dovoljno je da zagangaju pa da im se više nikad i nikakav talenat ne dovede u pitanje.
Žene, pa pjevale kao Alanis i Bjork, moraće još neko vrijeme kupovati Cosmo i otkrivati kojim sve kremama i vježbama mogu osigurati prevlast u haremu.
COSMOPOLITAN: “Život u njegovom tijelu nije cool – Dlake u nosu: Zamislite samo kako je gledati dolje, u tanjur juhe, preko dlaka. F-u-j.”
Dlakirovka
Cosmoboy spada među čitatelje koji s vremena na vrijeme provjere ono što pročitaju.
On stoga ostavlja Omiljeni Magazin, odlazi do šporeta, kuha juhu, za sto sjeda i u juhu gleda: gleda dolje s puno volje, al kako para smetnje stvara, on diže žlicu bliže licu, mršti čelo na vruće jelo, trepće i zriki, nos ovoliki…
I… Juha već mlaka, al nigdje dlaka!
Cosmoboy zaključuje da ne može zamisliti kako je gledati u tanjur juhe preko dlaka. Ili njegov Omiljeni Magazin laže, ili mu je nosna flora zakržljala. Iz ljubavi prema Omiljenom Magazinu i istini, Cosmoboy uzima pramenčić kose, odsijeca rascvjetale vrhove, jednim krajem umače ih u oho-ljepilo, čeka da se ljepilo malo osuši, oblikuje kuglicu, stavlja je u nozdrvu, za sto sjeda i u juhu gleda: gleda dolje s puno volje, al kako para smetnje stvara, on diže žlicu bliže licu, mršti čelo na vruće jelo… Da nije ljepilo krivo za sljepilo? Trepće i zriki, nos ovoliki… Volja je jaka…
Al’ nigdje dlaka!
Provjerava u ogledalu – četkica od dlaka lijepo viri iz nozdrve, skoro da dira gornju usnu. Dužina dakle nije problem. Cosmoboy mora posegnuti za “oružjem u arsenalu svake žene koja živi užurbano, stresno, nepredvidivo” “otpornim na suze, smijeh i ljetne vrućine”. Uzima “lancomeovu četkicu koja pronalazi i najtanju trepavicu” i njome nanosi maskaru na slijepljene dlake. Da mu ne izlaze iz nosa ljudi bi mislili da su trepavice.
Ponovo za sto sjeda i u juhu gleda: gleda dolje s puno volje, al pošto para maglu stvara, on diže žlicu bliže licu, mršti čelo na vruće jelo, trepće i zriki, nos ovoliki… Bulji i zuri, znoj niz bore curi, već se malo stidi što u juhi vidi zvjezdicu baš svaku, al nijednu dlaku.
Ali nijednu dlaku!
Cosmoboy odustaje. Ne može zamisliti kako je gledati dolje, u tanjur juhe, preko dlaka iz nosa. Nezamislivo je, osim kao namjerno pretjerivanje, kao dobronamjerna šala, kao vješt način da se kaže kako život u njegovom tijelu zapravo jeste i cool i fenomenalan.
Za razliku od života u njenom tijelu, koji, avaj, nije. Jer njeno tijelo nije na visini njenog života. Njen život je haj, a tijelo je nehaj. Nikako da dosegne ideal. Taman skineš dlake, rascvjeta se kosa. Zategneš stomak, omlohavi stražnjica. Ispeglaš bore, namreška se celulit. Podigneš čelo, spuste se grudi. Išmirglaš pete, popucaju nokti. Navlažiš kožu, osuše se usne. Obriješ pazuh, izniknu brkovi. Počupaš prepone, narastu obrve. Posvijetliš zube, potamne podočnjaci. Razočara te prijateljica, ali te ne iznevjeri tampon.
Na kraju shvatiš da tvoj omiljeni magazin od tebe očekuje nemoguće. Da istovremeno budeš ponosna što si žena, i nesretna što nisi muškarac.
