Prve scene pozorišne igre za djecu, izvedene u Pozorištu mladih Sarajevo, u režiji Kae Dorić.
Lica:
Car
Prvi Ministar
Drugi Ministar
Prvi Pripovjedač
Drugi Pripovjedač
Vodonoša
Glasnik
Kuhar
Kralj Klaus
Princeza Nastasja
Batak Princeza
Dvorjani
Mornari
1.
(Dvorana)
Na sceni je prijestol (jako velik) i na njemu car koji sjedi poprijeko. Car se dosađuje, razmažen je. O nečemu jako misli.
Na pozornicu ulaze Prvi i Drugi Pripovjedač, zaustavljaju se kod rampe i obrate djeci.
Prvi Pripovjedač:
Bio jednom jedan car…
Drugi Pripovjedač:
… omanji i odebeljuškast…
Prvi Pripovjedač:
… bogat i moćan…
Drugi Pripovjedač:
… ali malčice nesretan.
Prvi Pripovjedač:
Imao je dvorac…
Drugi Pripovjedač:
… u dvorcu dvorane…
Prvi Pripovjedač:
… dvoranama dvorjane…
(Dvorjani u poslu prolaze scenom)
Drugi Pripovjedač:
… a u dvorjanima kuhara…
Kuhar:
(Sa pomoćnicima pronosi pladnjeve)
Rijedak začin a čorbica gusta,
Caru curi vodica na usta.
Prvi Pripovjedač:
… sobara…
Sobar:
(Prođe sa odijelima, tube platna)
Kad ne gleda šta se kuha,
Car naš proba nova ruha.
Prvi Pripovjedač
… vrtlara…
Vrtlar
(Sa saksijom u kojoj je neka čudna biljka)
Poslije ručka, prije neg se smrkne,
Car u vrtu prilegne da hrkne.
Prvi Pripovjedač:
Ukratko, Car je imao sve.
Drugi Pripovjedač:
Ali, nije bio baš sasvim sretan…
Car:
(Naglo promijeni položaj, sjedne normalno, i vidimo da nogama ne može dodirnuti tlo jer mu je prijesto za tri broja veći)
Jadan li sam ja car… Venem kao ruža neubrać na. Ministar!! Ministar!!
(Na binu izađe Prvi Ministar, od početka hodajući prema Caru u dubokom naklonu)
Car:
Smislio sam novu narodnu poslovicu. Piši:
Car bez carice je kao pile bez trtice.
Ne! Bolje je:
Car bez carice je kao gaće bez stražnjice.
Idi, neka narod nauči to.
(Ministar ode, kao što je i došao, u naklonu, i unatrag.)
Car:
(Za njim)
Neka se prenosi sa koljena na koljeno!
Miš ima mišicu,
golub golubicu,
konj konjicu,
stol stolicu,
samo ja nemam caricu.
Ministar! Ministar!
Leptir ima šaricu,
starac ima staricu,
travar ima travaricu,
samo ja nemam caricu.
Ministar!! Ministar!!
Krava ima volo,
djeca ima školo,
seljak ima kolo,
more ima molo,
duplo ima golo,
brdo ima dolo,
dika ima lolo,
samo sam ja solo.
Ministar! Ministar!
(Pojavljuje se Drugi Ministar. Car)
Koji si mi ti moj?
Drugi ministar:
Ja sam Vaš novi ministar.
Car:
A gdje je moj stari ministar?
Drugi ministar:
Uhapsila ga je tajna policija?
Car:
Zašto?
Drugi ministar:
Nagovarao je narod da uči narodne poslovice protiv cara, tj. Vas.
Car:
Tj. mene! E što to ne volim, što to ne volim! Evo, znoje mi se noge od sekiracije. Vodonoša, neka dođe Vodonoša!
Prvi Pripovjedač:
A šta je to vodonoša?
Drugi Pripovjedač:
To je neko mlad i vrijedan, pametan i sposoć ban, pa može da radi razne poslove i uvijek ga zovu kad im treba pomoć.
Car:
Vodonoša! Vodonoša!
Prvi Pripovjedač:
Vodonoša je skroz drugačiji od Cara.
Drugi Pripovjedač:
Car je nizak…
Prvi Pripovjedač:
Vodonoša je…
(Očekuje odgovor od djece:) … visok.
Drugi Pripovjedač:
Car je kukavica…
Prvi Pripovjedač:
Vodonoša je… (Djeca:) … hrabar.
Drugi Pripovjedač:
Car je smotan…
Prvi Pripovjedač:
Vodonoša je spretan.
Drugi Pripovjedač:
Ma gdje je taj Vodonoša? (I on izviruje)
Vodonoša!!!
Car:
(Češkajući žezlom tabane)
A šta se još priča u tajnoj policiji?
Drugi Ministar:
Priča se da je pronađena djevojka za tebe.
Car:
Je li visoka? Jaka? Lijepa? Hoće li mi svi na njoj zavidjeti ako je oženim?
Drugi Ministar:
Jeste, Vaša Radoznalosti. I visoka je, i lijepa je, i svi će ti na njoj zavidjeti.
Car:
E što to volim, što to volim…
(Ulazi visok i naočit mladić, širokih ramena i duge kose. U svakoj ruci nosi po jednu kofu vode, ispod jedne miške lavor a ispod druge ručnike. Stane pored ministra i spusti kofe na pod.)
Car:
Koji si mi ti moj? Šta ćeš sa tom vodom?
Vodonoša:
Ja sam novi vodonoša.
Car:
A šta je bilo sa starim? Nije važno. Odznojile su mi se noge. Ministre, spremaj lađu! Polazimo!!
Prvi Pripovjedač:
A šta nam sve treba za lađu?
Vodonoša:
Durbin.
(Car se popne na prijesto. Žezlo koristi kao durć bin)
Drugi Pripovjedač:
I šta još?
Vodonoša:
Kapetan da upravlja lađom.
Prvi Pripovjedač:
I ko još?
(Sa strane se pojavi Kapetan sa kormilom)
Vodonoša:
Mornari da slušaju Kapetana i ribaju palubu.
(Na pozornicu izađe nekoliko mornara sa četkać ma kojima ribaju palubu)
Prvi Pripovjedač:
I šta još?
Vodonoša:
(Zahvata kofama more i polijeva palubu)
More, da nosi lađu, i vjetar, da ljulja more.
Car:
Dosta priče. Razapinji jedra! Diži sidro. Pjesma!!
Svi (pjevaju):
Plavo more lađu nosi,
i na lađi našeg cara,
car naš ide da isprosi
sebi gospodara!
2.
(Brod)
Prvi Pripovjedač:
Nebo je bilo plavo.
Drugi Pripovjedač:
More se sijalo.
Prvi Pripovjedač:
Lađa je letjela niz vjetar.
Drugi Pripovjedač:
Jedra su šuštala i kormilo klepetalo.
Prvi Pripovjedač:
A Car pecao.
Svi (pjevaju):
Plavo more lađu nosi,
i na lađi našeg cara,
car naš ide da isprosi
sebi gospodara!
Car:
Stoj! Prekini! Tišina!
Kakva je to pjesma? Ko vas je to naučio?
Mornar:
Vodonoša, Vaša Ljutitosti.
Car:
Vodonoša!! Vodonoša!! Ovamo!
(Vodonoša stane pred Cara, koji nastavlja da peca sa štapom u rukama)
Car:
Šta znači ova pjesma? Koga ja idem da isprosim?
Vodonoša:
Princezu Nastasju.
Car:
A zašto se u pjesmi kaže sebi gospodara?
Vodonoša:
Zato što svakom caru treba gospodar, a dobra žena je najbolji gospodar.
Car:
Ti da si pametan ne bi bio vodonoša. Bio bi car, kao naprimjer ja. Budi sretan što pecam pa neću da mi se plaše ribe, sad bih te bacio u more da izmjeriš koliko je duboko. Čuješ kako zavijaju gladni morski psi. Neću više da čujem da se upražnjava takva poezija. Ajoj! Trza. Grize!
(Okrene leđa Vodonoši, bori se, kao da je na udici kit. Vodonoša priđe i pomogne mu. Izvuku zlatnu ribicu)
Car:
Šta je ovo ovolišno ovolikacko?
Vodonoša:
Zlatna ribica, Vaša Razočaranosti.
Car:
Ribica? Mašala, što je malecka. Što to ne volim, što to ne volim.
Ministar:
Ali ona ispunjava želje.
Car:
E, to volim. Što to volim, što to volim.
Šta da poželim kad sve imam? Riblju čorbu?
Vodonoša:
Morate je prvo baciti nazad u more.
Car:
A mogu li da je bacim u more koje se nalazi u kotliću koji se nalazi na šporetu?
(Oblizuje se)
Kuharu!
Vodonoša:
Ne. Nazad u ono more.
Car:
Što to ne volim, što to ne volim.
(Baci ribicu nazad)
Dobro. Želim jedan veeeeeeliki batak, želim princezu da me ljubi i želim…
Vodonoša:
Care, to je mala zlatna ribica, ona ispunjava samo jednu želju.
Car:
Ja sam veliki car, i ja nemam samo jednu želju. Batak i princezu!! I da me princeza voli.
Smjesta!
(Na palubi se pojavi Batak Princeza – batak odjeven kao princeza. Ide zaljubljeno prema Caru)
Car:
Kakav miris vjetar nosi?
(Okrene se, ugleda batak) Ne prilazi. Reci: ko si?
Batak Princeza:
Princeza sam, nisam hrana. Zlom čini sam začarana.
Car:
Ili sanjam il je gatka, ili čujem glas iz batka?
Batak Princeza:
Udri brigu na veselje!
Ja sam sve tri tvoje želje.
Car:
(Bježi od nje)
Sva si masna i rumena, neću da mi budeš žena.
(Kuharu, koji se pojavio sa kotlićem)
Koji si mi ti moj?
Kuhar:
Vaš novi kuhar, Vaša Zaboravnosti.
Car:
(Sve uzmičući i krijući se od Batak Princeze) A šta je bilo sa starim?
Kuhar:
Bacili ste ga u more.
Car:
Nisam, bacio sam zlatnu ribicu, i poželio sam, i vidi sad ovo…
(Odguruje Batak Princezu)
Odmakni se, sva si vruća,
daleko ti lijepa kuća!
Zinula si tu ko peš!
Za ženu si puno reš!
Kuharu, vodi je!
(Kuhar odvede Batak Princezu)
Car:
Zlatna ribice. Nismo se najbolje razumjeli. Slušaj me pažljivo.
Vodonoša:
Nema popravka, Vaša Nesretnosti.
Car:
Želio bih da imam konja, da se prošetam, i luk pa da lovim srne po proplancima, i mač pa da pravim proplanke po šumi, i jednu ljepoticu da me ljubi dok to upražnjavam.
Vodonoša:
Sve će tako i biti i neće biti.
Car:
E sad je dosta! Šta znači to i biće i neće?
Vodonoša:
Sve će biti. I strijela i mač, i konj i djevojka. Ali ti nećeš ni gađati ni sjeći, ni jahati ni ljubiti.
Car:
(Nekoliko puta zijevne kao riba, pa prošišti)
Ministar!! Ministar!!
(Ministar dotrčava, klanjajući se.)
Car:
Jesi li čuo ovo?
Drugi Ministar:
Nisam…
Car:
Zašto sam te izabrao!? Da prisluškuješ ili da zvjeraš okolo. Rekao mi je… Rekao mi je… Šta si mi rekao..?
Vodonoša:
Da će biti…
Car:
Nije važno. Neću da to čujem još jednom. Ministar! Ministar!!
Drugi Ministar:
Tu sam.
Car:
Šta radiš tu? Prisluškuješ? E sad mi je dosta. Smijenjen si. Odsad si ti vodonoša. A ovog momka okuj. Čekaj! Neka se sam okuje. A ti mi operi tabane. Uhvatio mi se kondenzat od nervoze. Kapetan! Kapetan!
Kapetan:
Izvolite, Vaša Oznojenosti..
Car:
Od sada si ti ministar.
Prvi Pripovjedač:
I tako su Vodonošu odveli da ohladi glavu…
Drugi Pripovjedač:
… a Cara da ohladi… šta?
(Očekuje odgovor od djece)
Tabane!
(Dok pripovjedači govore, nestanu sa pozornice jedra i mreža, a pojavi se okrugli prozor, krevet ili mreža i, možda, kavez sa papagajem)
(…)
